25 godina na netu

 Bilo je to davne 1997., prije 25 godina, kada sam se prvi puta pretplatio na internet. Bilo je to teško razdoblje u mom životu jer sam imao problema s poslom. Moja firma je postojala i ja sam radio, ali me nisu plaćali. To je razdoblje trajalo gotovo godinu dana i učinio sam sve da prebrodim tu financijsku krizu. Napravio sam aplikaciju za PC, koja nije imala nikakve veze s webom, i pokušavao sam je prodati. Internet sam koristio za oglašavanje mog softwarea, ali kako je to bilo tek u povojima i malo ga je ljudi imalo, koristio sam se i tradicionalnim oglašavanjem: jeftini oglasi u novinama i brošure u poštanskim sandučićima. Prodaja je išlo relativno dobro i to je tada bio jedini prihod, ali nedovoljan za pokrivanje troškova. Ono malo ušteđevine koju sam tada imao s vremenom se je topilo. Nije mi dugo trebalo da shvatim da internet može biti dodatni izvor zarade i tako sam krenuo s prvim stranicama na kojima sam prikazivao oglase od raznih sponzora. S obzirom na nedostatak financijskih sredstava, stranice koje sam otvarao bile su besplatne, odnosno na platformama koje su nudile besplatni hosting i domenu. 

U rujnu te godine moja je ušteđevina pala na nulu. Platio sam stanarinu za sljedeća tri mjeseca, ali sam uspio pronaći novi posao, gdje su redovno plaćali, i tako se moja ekonomska situacija vratila u normalu. Aplikacija koju sam izradio i dalje se prodavala, a u studenom je stigao i prvi ček iz Sjedinjenih Država za oglašavanje koje sam pokrenuo na mojim web stranicama. Da, u to su vrijeme slali čekove poštom; elektronički novčanici još nisu postojali. Ček je pokazao brojku od šezdeset dolara. Bio sam na sedmom nebu: dobio sam malu, ali konkretnu potvrdu da se na mreži može zaraditi. Pročitao sam sve što sam mogao pronaći o tome kako povećati vidljivost stranice i broj posjetitelja i to sam provodio u praksi. Kako je rastao broj posjetitelja, tako je rastao i broj klikova na oglase. Šest mjeseci nakon prvog čeka zaradio sam dvije tisuće i petsto dolara u jednom mjesecu, više od moje tadašnje plaće. Izgledi su bili sjajni i bio sam super optimističan u pogledu budućnosti, ali... Brzo sam se popeo, ali nije trebalo puno vremena da uđem u silazni trend. Loše sam radio, uporno forsirajući neke nekorisne stvari, jer sam se brzo zadovoljio postignutim rezultatima, a kad loše radiš, zarada pada.

Godine su prolazile, a stvari su išle sve gore i gore. Odlučio sam promijeniti način rada. Uložio sam u hosting i registrirao svoju prvu osobnu domenu. Otvorio sam nove besplatne stranice, uglavnom blogove i topliste, da imam svoje linkove. Napravio sam neke Visual Basic aplikacije koje mi pomažu u upravljanju poslom i u automatizaciji nekih mrežnih operacija koje sam nekad radio ručno. Tako sam si oslobodio malo vremena da se posvetim kreativnijim stvarima. Pronašao sam i nove sponzore kako bih diverzificirao područje rada. Rezultat se nije vidio odmah, ali imao sam strpljenja i marljivo radio. U prosjeku sam zarađivao između petsto i devetsto dolara mjesečno. Bio sam relativno zadovoljan, ali sam osjećao da se može učiniti više. Tako je stigla 2006. godina. Stvari su krenule sjajno. Utrostručio sam moju prosječnu zaradu i dvije godine kasnije, 2008., dosegao sam moj vrhunac; u godinu dana prihodio sam iznos sa 6 znamenki, normalno u dolarima. Bio sam dobar u ovom poslu, ali sam imao i sreće. Uvjeti su bili dobri. Bili smo na početku procvata u određenim internet sektorima i malo tko je to razumio. Kad se pročulo za vrtoglave zarade, svatko je htio uzeti svoj dio i konkurencija se višestruko povećala. Očekivano, zarada je počela opadati, ali sam u međuvremenu uspio izgraditi financijsku sigurnost za budućnost i nastavio raditi manjim intenzitetom. Radio sam do kasno u noć i često sam išao spavati u 2 ili 3 ujutro. Bilo je vrijeme da se malo opustim.

I danas radim. Imam više od 100 siteova, uključujući one s vlastitom domenom (trenutno imam 8 domena) i besplatne. Optimizirao sam svoj rad da ne moram raditi previše i da mogu raditi kad mi se prohtije. Financijski uspjeh mi više nije toliko poticajan, a želim imati slobodnog vremena i za druge aktivnosti u kojima uživam, prije svega za putovanja. Pripremio sam tablicu sa zadacima koje treba izvršiti: pojednostavljeno, za svaki site dodati 2 poveznice godišnje i napraviti dvije nove stranice ili dva ažuriranja. Ne zvuči previše zahtjevno, ali s obzirom na više od stotinu siteova, nije baš da mi je dosadno. Prosjek primanja je ispod onoga na početku i moglo bi se reći da mjesečno dobivam dodatni džeparac. Događaju se i mjeseci u kojima ništa ne zaradim, kada ništa ne stigne na namjenski elektronički novčanik. Nedavno sam si također napravio dar za ovu četvrtstoljetnu obljetnicu; kupio sam si novi PC. Stari je bio iz 2007. i nakon 15 godina završio je kao povijesni relikt u mojoj drvarnici; još uvijek funkcionira.

Nekorisni site

 Već godinama se igram webmastera, ali nisam nikada investirao novac u ovaj posao. Jedini troškovi koje imam su oni vezani za dva razna hostinga i moje brojne domain-e. Što se tiče troška samog kompjutera i veze na mrežu, sigurno bih ih podnosio i da se ne bavim ovim poslom. Nikada nisam kupio link, kao što to mnogi rade (malo iz škrtosti, a malo iz straha da ne budem otkriven i penaliziran), niti sam uložio u SEO servis ili promociju site-ova. Prije dvije godine Google AdWords mi je ponudio besplatni kupon u vrijednosti od 50 eura da bih probao njihov reklamni program. Budući da se je radilo praktično o poklonu, odlučio sam da probam i proširim moje informatičko obzorje. Nakon što sam se upisao, ustanovio sam da moram iz svoga džepa dodati 5 eura; nije puno, pa sam se žrtvovao.

Upisao sam u promidžbenu akciju moj site koji se bavi Forexom i očekivao sam da vidim rezultate. Ništa! Nula! Vakum!  Istina dobio sam nešto posjetilaca, sa site-ova koji koriste AdSense i daju svoj prostor za reklamu od Google-a, a nešto i direktno s Google-a, ali je novčani rezultat bio poražavajući: jednostavno ga nije bilo. Nisam zaradio ni jednu lipu od uloženih 50 eura. Ideja je bila jednostavna, investiraš 100 i zaradiš 200. Budući posjetioci dolaze preko ove famozne tražilice, nadao sam se da će biti dobri, da će potrošiti koju kunu, ali ja pokušaj bio krajnje negativan. Prošle godine sam se vratio s godišnjeg odmora pred kraj kolovoza i našao u elektronskoj pošti novi besplatni bonus na 100 eura, a nisam morao ništa ni dodati s vlastite kreditne kartice. Glupo je ne probati, iako je prvo iskustvo bilo loše. Ovaj puta sam odlučio promijeniti pristup, nisam reklamirao moj site, nego direktno mog sponzora. Stavio sam moj promidžbeni kod direktno u oglas i nestrpljivo očekivao prve rezultate. Da budem iskren, s puno nade jer mi se je ideja činila jako dobrom. Zašto da šaljem potencijalnog klijenta na moj site, koji je samo posrednik, kada ga mogu poslati direktno tamo gdje može potrošiti novac?

Statistike klikova koje ima moj sponzor su dosta detaljne i uspijevam s velikom preciznošću vidjeti odakle dolazi promet. I prometa je bilo, u skladu s onim što su pokazivale i statistike AdWords-a: zna se da smo svi mi koji radimo sa sponzorima pomalo paranoični jer se ne pouzdajemo baš u sve što nam oni kažu i prikažu, ali u ovom slučaju je bilo sve perfektno. Osim glavne stvari: uložio sam 100 eura, sva sreća da nisu bili moji, i zaradio sam 0 eura. Predivno! Čuo sam da ima dosta ljudi koji uspijevaju zaraditi na ovaj način, ali meni nije prošlo. Možda stvar jednostavno ne funkcionira za servis koji nudim ili sam iz vlastitog neznanja počinio neke greške. Ali sam na kraju krajeva stekao jedno iskustvo više. Pardon, dva iskustva.

Dok je promocija bila u toku, dobio sam obavještenje od osoblja AdWords-a, od živih ljudi, koje se odnosilo na moj site, koji je ostao na računu od prije dvije godine, ali ga nisam koristio u aktualnoj akciji. Jednostavno su mi rekli da je moj site nekoristan jer ne daje korisne informacije korisnicima, a uz to imam samo jednog sponzora pa posjetioci nemaju izbor odakle poručiti uslugu kupoprodaje valuta na internetu, što bi bio Forex. Dali su mi i jednu Internet adresu gdje su naveli primjer dva slična site-a, jednog korisnoga i jednog nekorisnog. Htio sam vam dati adresu da sami pogledate, ali je ne uspijevam pronaći.

Grda stvar, potvrđena i činjenicom da sam mjesec dana prije izgubio moju poziciju na prvoj stranici rezultata pretrage i da sam završio na četvrtoj. Nisam znao što učiniti da moj site postane koristan, s točke gledišta omrženog, u tom trenutku, gospodina G. Trebalo mi je nešto što nitko drugi nema i što je potpuno originalno. Tako sam došao na ideju da napravim besplatni Forex software koji sam stavio na raspolaganje mojim internautima. Utrošio sam dva tjedna rada i sada očekujem da vidim hoće li se trud i uloženo vrijeme isplatiti.

Hosting i domene

Počeo sam moju webmaster karijeru 1997, ali sam prvi doista moj site otvorio 2000. Do tada sam koristio besplatne hostinge, ali s tim je bilo uvijek problema. Događalo se da jednostavno prestanu s radom, ili da nakon par godina kažu da trebaš platiti, ili da je servis u početku dobar a onda postane loš. Kako sam na početku uspio shvatiti kako cijeli sistem radi i zaradio nešto novaca preko sponzora, odlučio sam u novom tisućljeću postati malo profesionalniji i otvoriti site s mojom domenom i imati profesionalni hosting. Za ovo zadnje treba i platiti. Kako sam nešto bio zaradio, činilo mi se uredu investirati dio tog novca u unapređenje djelatnosti. Prvi problem je bio kako izabrati dobar hosting. Tražio sam informacije i proučavao razne solucije gotov mjesec dana. Trebalo je voditi računa o puno toga i odluka je bila prilično zahtjevna. Na kraju sam odlučio da povjerim moju web sudbinu provideru koji se zove WebAir i nalazi se u Sjedinjenim Američkim Državama. Sve kompanije nude više planova, u ovisnosti od onoga što treba korisniku. Ja sam se prije svega odlučio za virtualni server, to jeste moj site bi ga dijelio s ostalim siteovima. I moji besplatni siteovi su uvijek bili na takvim serverima. Košta puno manje nego osobni server i to je bio osnovni razlog ovakve odluke. Drugi važan činilac koji određuje cijenu jeste količina memorije i količina prometa koja je uključena u osnovnu cijenu. Tu nisam štedio jer sam bio pun nade i izabrao sam plan koji je znatno premašivao moje tadašnje potrebe.

Na kraju je odluka pala i odabrao sam opciju koja me je koštala 39,95 američkih dolara mjesečno. Kod istog providera sam registrirao i moju prvu domenu. Krenula je moja poluprofesionalna karijera, u slobodno vrijeme. S providerom sam povremeno imao raznih problema, pogotovo s memorijom jer mi se često događalo da ne uspijevam staviti novi sadržaj jer na serveru nema mjesta, iako je memorija koju sam koristio bila desetak puta manja od onoga što sam plaćao. Problem je bio kod njih, pa se me kao starog klijenta prebacili na viši nivo, ali po istoj cijeni. Početkom 2020. godine sam dobio obavijest da ih je kupila jedna kompanija i da ću od određenog datuma sve moje aktivnosti morati obavljati preko nje. Ime joj je Nerivon. U krajnjem slučaju i nije me briga; važno je da sve funkcionira kao i do tada. I tako je bilo do pred kraj iste godine.

Onda su me oni iz Nerivona obavijestili da će mi naplatiti korištenje e-mail servera: 5 dolara za svaku domenu. Kod njih sam imao 4 domene, pa je to značilo ekstra 20 dolara mjesečno; više od pola onoga što sam plaćao za sam hosting. Moje protestiranje, razmjena e-mailova, ali su oni jači: u krajnjem slučaju oni prodaju proizvod, a na meni je da odlučim da li da ga kupim. Problem je što sam ja ponekad jako lijen. Preferiram potrošiti više da ne bih morao napraviti sve ono što je neophodno kada mijenjaš providera. Onda su mi javili da će i moje domene prebaciti kod sebe. Problem je što kod njih registracija košta 3 puta više nego što je prosječna cijena na Internetu. To je prelilo čašu i natjeralo me da počnem tražiti novu soluciju.

Prije nekih 10 godina otvorio sam još jedan hosting kod jednog Nizozemskog providera. S njima sam zadovoljan i plaćam manje od polovice od onoga koliko su me koštali Amerikanci. Jedno od mogućih rješenja je bilo prebaciti moja 4 site kod njih, ali... Preferiram ne staviti sva jaja u istu košaru, pa sam nakon par dana konačno uspio odlučiti tko će biti moj novi provider. Izbor je pao na francusku hosting kompaniju Ikoula. U pola cijene od Nerivona, a uz to uključuju besplatno i HTTPS. Za domene sam odlučio izabrati Namecheap, tako da su sada neovisne o mojim hosting providerima.

S Namecheap je sve išlo jako glatko, kao što je bilo za očekivati: radi se samo o registraciji domene. Čak su bili vrlo ljubezni i osobno me kontaktirali, nije bio automatski e-mail, da mi zahvale na povjerenju. S Ikoula je u početku bilo malih problema i ustanovio sam da njihova tehnička pomoć ne spada u one najbolje, ali sam na kraju uspio riješiti problem i trenutno sve funkcionira dobro. Što se tiče potpore, uvijek prije nego izaberem neki servis, kontaktiram ga preko e-maila: hoću da vidim da li netko postoji s druge strane. Dvije hosting kompanije sam odbacio zbog kasnog, u jednom slučaju, i dvosmislenog odgovora, u drugom. Nadam se da ovo moje iskustvo može pomoći nekome od vas webmastera, pogotovo novacima koju tek ulaze u ovo područj

 

Novi period

Supruga se je digla prije mene i skuhala kavu. Ja sam se izvukao iz kreveta, umio se u kupaonici i sjeo na balkon. Netko bi ga možda nazvao i terasica: 4 puta 2 metra je lijepi, veliki prostor. Nalazim se na 17. katu, posljednjem i imam doista predivan pogled. Ovo je novi stan u koji sam se preselio prije nekih 20 dana. Veličina je istovjetna sa starim stanom; nekih 80 kvadratnih metara. Stari stan je imao svoje prednosti i svoje mane prema ovome novom. Najvažnija stvar je ovaj balkon i pogled. U starom stanu nisam imao ni jedno ni drugo. Popio sam kavu, obukao se i krenuo u ured. Malo manje od pola sata pješke. To je druga velika prednost. Prije sam stanovao van grada i do ureda mi je trebalo sat vremena: 10 minuta pješke do željezničke stanice, pola sata vožnje u prigradskom vlaku, presjedanje na metro i još 10 minuta vožnje, a na kraju 5 minuta lagane šetnje do ureda. Sat vremena za doći u ured i sat vremena da se vratim doma. Račun je jednostavan: sada imam sat vremena više slobodnog vremena na dan.

Na početku smo ljeta i prilično je toplo. Tako je moja šetnja do radnog mjesta uvjetovana traženjem hlada po putu. Dok sam u pokretu, moj mozak funkcionira bolje, tako da u pola sata hoda razmislim o tome što treba uraditi u uredu, kakvi su planovi za druge dane, ponekad mi u glavi prođe  i kakva misao o politici ili sportu. Danas mi se je vrtio film iz proteklih mjesec dana gdje je glavna aktivnost bila vezana za samo preseljenje. U tom periodu sam kupio novi stan i prodao stari. U stvari je to već bilo sređeno i dogovoreno prije, ali je trebalo potpisati ugovore, platiti kupljeni stan i dobiti novac za onaj prodani. Puno administracije i birokracije. Plati posredničku agenciju, pa zatim porez na kupoprodaju, a i javni bilježnik je tražio svoj dio. Činilo mi se da samo ispunjavam čekove i vršim prijenos novca s mog bankovnog računa na račune drugih subjekata transakcije. Onda je došao fizički dio posla. Treba spakirati stari iz starog stana, naći nekoga tko će ti ih preseliti i na kraju sve to srediti u novom apartmanu. Kako smo kupili praktično namješten stan, osim dnevnog boravka, gotovo da i nismo kupovali nikakav namještaj, što je znatno olakšalo već prilično tešku situaciju. Na kraju je sve prošlo kako treba i zadovoljan sam izborom moje supruge. Za sve ovo je ona kriva. Meni nikada ne bi palo na pamet da se preselim.

Za cijelo to vrijeme, posao webmastera se je praktično zaustavio, ostao u nekom latentnom stanju. Često sam s grižnjom savjesti razmišljao kako je taj neradni period predugačak i kako bih nešto morao uraditi, ali se nisam uspijevao uvjeriti da se pokrenem. I ono malo slobodnog vremena što sam mogao posvetiti radu, na kraju nisam iskoristio. Dani su uvijek bilu prepuni raznih događaja da bih uvečer klonuo od umora i najveća aktivnost koju sam mogao podnijeti je bila gledanje televizora. Često sam samo zurio u ekran bez da sam doista bio svjestan što se na njemu događa. Prva dva tjedan nakon preseljenja sam bio bez Internet veze, pa je to dodatno utjecalo na moju neaktivnost. Kažu da nema života bez WiFi-ja.

Zadnjih tjedan dana si mi povezali kabel (prije sam imao običan ADSL), nakon čega sam  se konačno probudio i počeo se brinuti o mom web poslu. Najveći radovi u apartmanu su dovršeni, pa sam se uspio opustiti i počeo analizirati ono što bi trebalo uraditi na Internetu. Prvo sam pogledao kako sam pozicioniran na tražilicama. To kontroliram jednom mjesečno, pa mogu lako usporediti s prethodnim stanjem i vidjeti da li se stvari pogoršavaju ili poboljšavaju. Već dugi niz mjeseci sam u stagnaciji. Ono što me dodatno brine, da za određene ključne riječ u plasmanu nije izlistana glavna, index stranica, nego neka unutrašnja stranica koja nema puno veze sa samom temom. Uz to sam već odavno primijetio da je puno mojih site-ova kopirano od drugih webmastera, pogotovo početna stranica. Nakon dužeg mozganja, napravio sam plan i krenuo u akciju. Koncentrirao sam se na početne stranice. Neke sam napisao potpuno nove, mijenjajući u potpunosti tekst, drugima sam promijenio nekoliko paragrafa, a najmanji posao je bio ažurirati one koje su preostale. Jednostavno bih dodao novi paragraf na kraj stranice, ili ga umetnuo negdje u sredini. Tako sam si uštedio dosta sati rada, a tako diverzificirani posao će mi omogućiti da vidim koji je pravi put kojim treba krenuti. Neophodno mi je da vidim neki napredak, da bih dobio poticaj za daljnji rad.

Povijest

Kada se nema o čemu pisati, potrebno je nešto izmisliti. Jedan od mogućih temi je prijeći stazu kojom se je hodalo od početka, do trenutka pisanja. Drugim riječima, opisati povijest nekog djela od njegovog početka. Ako blog postoji dugo vremena, uvijek će se pronaći dovoljno materijala da se popuni jedna stranica. Dozvolite mi da prelistam i vidim kada je postavljen prvi članak. Bio je to 14. rujan 2007. godine, više od 12 godina unazad. To je dobar početak jer je vremenski period dovoljno dug da bih pronašao dovoljno interesantnih momenata u njegovom životu koje mogu opisati. Kada smo već kod statistike, moj file u kojem čuvam sve postove ima 37 stranica i preko 16 tisuća riječi. Da budem iskren, nije neka velika produkcija; nešto više od tisuću riječi na godinu. Ali da krenemo od početka.

Otvorio sam ovaj blog, moj prvi, jer sam čuo da se o Internet dnevnicima jako priča. Prelista sam ono što se moglo da bih shvatio o čemu se radi i nije me nešto posebno impresioniralo. Bilo je mjesta gdje su ljudi opisivali kada su se digli, što su jeli za doručak, kako su i na osnovu čega odabrali odjeću i obuću koju će koristiti taj dan, i sve tako, pa čak i s po kojim intimnim detaljima. Takvi dnevnici, koji su doista to što jesu, su mi bili strahovito dosadni. Bilo je i onih tematskih, gdje je neko iznosio pokoju tajnu ili trik iz osobne profesije i to mi se je puno više dopalo. Odlučio sam i ja de se okušam u blogiranju. O čemu ću ja to izvještavati moje posjetitelje? Još veće pitanje je bilo, a zbog čega bih na to gubio vrijeme? Tada sam već shvatio da ovakve web stranice mogu biti vrlo korisne da bi se s njih davala veza nekom drugo, A kome, ako ne samom sebi?

Već kada se nečega dohvatim, nastojim to dobro odraditi. Takav sam po karakteru. Uz to mi se je uvijek dopadalo dati nešto i drugima, biti altruista, kako se to po naški kaže.Uvijek je pametno izabrati tematiku koja se poznaje; tako je lakše raditi jer se inspiracija zasniva na određenoj bazi znanja koju čovjek posjeduje. Kako je sve i u direktnoj vezi s Internetom, a već sam u to vrijeme shvatio da novac dolazi preko tražilica, odluka je pala da pišem nešto što je potencijalno korisno onima koji se bave istim stvarima kao i ja. Ta odluka će mi u budućem radu stvoriti pokoji problem koji nisam odmah stavio u račun.

U to vrijeme sam puno programirao jer mi je to bila i jedna od omiljenih zabava. Ne samo da sam se zabavljao nego sam radio i nešto korisno i od toga imao određeni financijski povrat. U to vrijeme se je puno pričalo u PageRank-u i pomislio sam kako bi bilo dobro da ja sam mogu izračunati moju vrijednost. Odmah mi je bilo jasno da to ne može savršeno funkcionirati jer nemam dovoljno informacije, a ono što je najvažnije, nemam dovoljno računarske snage. Zato je trebalo napraviti nešto aproksimativno, što je moglo koristiti podatke do kojih sam lako mogao doći. Moji prvi članci su gotovo matematičke prirode, jer sam objašnjavao algoritam za proračun, onaj pravi, i onaj moj, pojednostavljeni. Ideja mi je bila kada dovršim aplikaciju, da je stavim na raspolaganje korisnicima.

Nakon što sam dovršio software, detaljno ga isprobao i uvjerio se da se radi o doista dobrom proizvodu, javila mi se sumnja. Pokloniti ga, znači da će i moja konkurencija imati određene korisne podatke. To mi se činilo glupim. U jednom trenutku sam pomislio i da ga stavim u prodaju, ali je to zahtijevalo dodatni posao koji u tom trenutku nisam bio spreman prihvatiti. Sličan problem bi mi se javljao i kada bih otkrio nešto što većima drugih nije znala, ili nije željela reći svima. Moj ego me je tjerao da objavim i objasnim sve kako bi me cijeli svijet mogao slaviti, moju genijalnost. Na kraju bih uvijek bio zaključio da je bolje sačuvati tajnu i pretvoriti je u novac, nego uživati u slavi; svi znamo da ona kratko traje. Ipak sam na kraju ponekad pronalazio pristojan kompromis, između reći i ne reći. Oni koji su shvaćali malo više, uspijevali su pronaći gdje je trik čitajući između redova.

Nisam književno nadaren, pa mi je često pisanje nekog teksta kao neka muka. Znam što bih htio reći, ali ne uspijevam to sintetizirati i izraziti na jednostavan i razumljiv način. Kako su godine prolazile, tako se moj način pisanja popravljao. Sve je išlo glađe, direktno iz mozga na papir (oprostite, na tipkovnicu, pa na ekran) i na kraju je imalo nekog smisla, bar ponekada. I danas mi se dogodi da nešto izuzetno loše napišem, ali je moj kreativni proces znatno poboljšan zahvaljujući dugogodišnjem treningu. Nekada mi je cilj bio par stotina riječi, ali sam za to znao potrošiti i dva do tri sata. Danas popunim jednu stranicu formata A4 u manje od sat vremena, uključujući i kontrolu onoga što sam napisao.

Društvene mreže

Da izrazim moje viđenje fenomena koji već godinama vlada našom civilizacijom: društvene mreže. To je moj veliki nedostatak; jednostavno ih ne koristim. Jedan od isprika, koja ima smisla, jeste da si ne želim natovariti na leđa još jednu obvezu. Dobro se zna da je to odličan način promocije usluga koji se nude na mreži, ali zahtijeva puno rada, taj rad mora biti kontinuiran. Uz to je zgodno i da se promovira nešto što doista ide, a ja imam poneki site koji bi moga ući u tu kategoriju. Dao sam si zadatak, ali nije rečeno da ću ga ispoštovati, da sljedeće godine pokrenem bar jedan kanal gdje bih reklamirao jednu moju humorističku tvorevinu. Ono što me odbija od svega toga, uz dodatni trud, jeste problem privatnosti. Danas su društvene mreže glavni sakupljač podataka o potencijalnim klijentima, a ja nemam volje da uđem spontano u tu kategoriju. Moram naći dobar razlog, recimo novčani, da bi se bacio u jedan takav pothvat. I još samo nekoliko redaka da bih dostigao jedan od ciljeva koji rijetko uspijem postići: napisati nešto s preko tisuću riječi. Danas je doista dobar dan. Čak je kroz oblake sramežljivo provirilo i sunce. Neka bude s vama svima.

Dobar plasman na Google

Google inzistira na ideji spontanog linkanja. Posjetioci vide neki site, dopadne im se, i zadivljeni njegovim sadržajem postave vezu prema njemu s, recimo, svog bloga. Lijepo kao koncept, ali određena mjesta na Internetu nitko ne želi linkati. Uzmimo za primjer ona koja se posvećena casino-ima online. Konkurencija ih po definiciji nikada neće uzimati u obzir jer su u međusobnom natjecanju. Igrači, oni kojima se site doista može svidjeti, su prvenstveno zainteresirani za igru i nemaju mrežna sredstva s kojih bi mogli dati vezu. Može se dogoditi da netko stavi kakav link u nekom forumu, ali je i to vrlo rijetko. Prema tome, ako vlasnik takvog web mjesta želi da napreduje, mora računati na težak i naporan posao. Rad treba biti vrlo inteligentan: gospodin G. mora biti uvjeren da su drugi koji linkaju, a ne sam webmaster koji se je bacio na posao da si osigura dovoljan broj vanjskih veza. Pravilo je da se način i tip linkanja što više diversificira, da bi izgledalo kao da je urađen od puno različitih osoba, to jeste da se sve dogodilo spontano.

Netko se može upitati: što to znači diversificirati? Čitajući o temi i imajući određena iskustva u toku mog dvadesetjednogodišnjeg staža kao webmaster, nastojat ću iznijeti određene stvari oko kojih treba voditi računa u procesu pribavljanja veza. Krenimo s ključnim riječima (keywords) s kojima linkamo. Ako se dobro sjećam, početkom 2012. godine Google je uveo pravilo o prihvatljivoj gustoći ključnih riječi koje linkaju određeni site. Razmišljanje je bilo otprilike ovakvo: ako puno osoba daje vezu, koristeći razne ključne riječi da bi usmjerili promet, to jeste te ključne riječi će varirati. Napravili su istraživanje prema kojima su izvukli parametre u vezi s ovom aktivnošću i tako su došli do zaključka da ne više od 50% ključnih riječi može biti isto, ako se radi o spontanim vezama. Svi oni koji su preko te vrijednosti nastoje manipulirati rezultate pretraživanje i zbog toga će biti kažnjeni. I ja sam ušao u tu grupu penaliziranih i moji brojni site-ovi su preko noći izgubili puno mjesta u plasmanu na najpoznatijoj tražilici.

Oni koji su se bavili proučavanjem Google su uspjeli brzo da otkriju gdje je trik i širenje informacije je bilo vrlo efikasno. Ja danas nastojim da držim gustoću mojih ključnih riječi na nekih 40% i tako imam određenu marginu sigurnosti. Ako se dostigne sama granica, u slučaju da se izgubi par linkova se riskira da je se prijeđe i da se zbog toga bude kažnjeni. Vezano za gustoću ključnih riječi s kojima smo linkani, vrijedi još jedno pravilo: potrebno je imati određeni postotak keywords koji koriste adresu samog site-a. To je dosta raširen način za linkanje na mreži. Iz mog iskustva, rekao bih da najmanje 5% linkova treba ući u ovu kategoriju, ali ja nastojim držati tu količinu između 10 i 15%.

Još jedan važan element je imati određeni postotak veza "nofollow", to jeste onih koje ne prenose PageRank. I ovo ulazi u prirodnost, jer je na puno blogova ova postava početna, to jeste u svaki link server automatski umeće "nofollow". Nekada nisam gubio vrijeme da bih se upisao na neko ovakvo mjesto jer sam u glavi imao samo PageRank, koji je prije puno godina bio kralj na mreži. Vremena su se promijenila i danas je potrebno imati i dosta "nofollow" vanjskih linkova, kako bi se održao privid spontanosti. Budite lukavi i uvijek je simulirajte, ako je ne možete doseći.

Tu su i drugi mali trikovi kako dodatno poboljšati poziciju. Rekao bih da je osobito korisno linkati s adresom site-a kao naslovom linka i umetnuti u tag "title" samu ključnu riječ. Da se razumijemo, ne uvijek, jer to više nije prirodno. Još je bolji ovaj pristup ako se daje veza preko neke slike. U tom slučaju koristim oba taga vezana za sliku: "title" i "alt". Još jedan mali trik jeste davati alternativne adrese site-a, kada je to moguće. Ponekad linkam "http://mojsite.hr/", a ponekad izostavim zadnju kosu crtu i tako dobijem "http://mojsite.hr". Ako je site vezan za hrvatsku, odlično je imati dosta veza s hrvatske domene ".hr".

I za kraj još jedna stvar. Imam puno besplatnih dnevnika s kojih povezujem moje glavne site-ove. Kod njih se ne brinem puno o tome gdje sam u pretrazi, ali nije loše i preko njih dobiti nešto prometa za glavno mjesto, ono koje potencijalno može donijeti neku zaradu. Analizirajući te blogove, primijetio sam da nije dovoljno imati ključnu riječ samo u linku, nego ista mora biti prisutna i na stranici. Ako je nema, ništa od plasmana; Google ne pokazuje takav blog u rezultatu pretrage. Ovo pravilo je već odavno uvedeno, ali do sada ga nisam prisvijestio jer nisam imao takav slučaj na mojim glavnim site-ovima, gdje je ključna riječ uvijek prisutna i u tekstu. Razlog ovom pravilu je da se ne događaju neugodne situacije gdje se s vanjski linkanjem uspijevalo postaviti na prvu poziciju za neke vulgarnosti neki site koji nije imao nikakve veze s tim, i tako nanijeti štetu webmasteru. Možda se sjećate da je prije nekih desetak godina, za neke ružne ključne riječi, na prvom mjestu bio blog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Nije bio jako ljubljen od svoji podanika, pa su mu se neki tako svetili.

Vrijeme prolazi

Postoje razne teorije o smislu životu. Neke su međusobno suprotstavljene. Na primjer, netko kaže da je život kratak i da se svaki njegov trenutak mora iskoristiti. Drugim riječima, toliko se toga može naučiti, pročitati ili iskusiti, da ležanje na plaži s pićem u ruci prolazi kao izgubljeno vrijeme. U tom satu mogao bih produbiti knjižnični sustav srednjovjekovne Francuske ili shvatiti uzroke izbijanja Balkanskog rata. Gledati televiziju spada u kategoriju izgubljenog vremena, uz neke iznimke. Pratiti Velikog brata je neoprostivo bacanje vremena, jer tamo niste naučili ništa, nema ništa inteligentno za vidjeti ili razumjeti. Niste ništa proizveli! U ta 3 sata možete pronaći 2 dobre veze (ako ste sretne ruke) ili napisati novi članak za neki blog, kao što je ovaj. Do prije nekoliko godina i ja sam bio sam među zagovornicima te teorije. Pažljiviji, gledajući datume s lijeve strane, mogu sami doći do zaključka da se u međuvremenu promijenila moja filozofska orijentacija. Prošlo je 16 mjeseci od posljednjeg prisustva na ovom mjestu.

Doktrina suprotna onoj prethodno izloženoj jeste da je sve što radite u stvari beskorisno, odnosno bar tako postaje u određenom trenutku. Činiti stvari koje vam se ne sviđaju, prisiljavajući se da se učine, nisu zabavne i upravo su one koje mogu biti svrstane u kategoriju izgubljenog vremena. Ovdje moramo isključiti aktivnosti neophodne za goli opstanak. Moramo zaraditi novac kako bismo osigurali bivstvovanje tijela i duše. Nažalost to je tako i ne možemo izbjeći to što nam je dosuđen od pamtivijeka. Ja sam došao do točke da je ovo ograničenje postalo nevažno: privrijedio sam potrebne financijske izvore i nemam više očajničku potrebu za njihovim akumuliranjem. Međutim, da budem iskren, ovo ograničenje da se uvijek nešto mora raditi mi je ostalo. Odrastaju nas i obrazuju tako da je teško promijeniti način razmišljanja i življenja, čak i kada postanete zrela osoba. Sada je dovoljno s ispovijedi i pokušat ću reći nešto o temi kojoj je posvećen ovaj dnevnik.

Blogspot je dio uobičajenih besplatnih usluga na mreži koje moraju pokriti troškove poslovanja i uz to ostvariti određenu dobit. Ali kako to može učiniti, ako je sve što se stavlja na raspolaganje klijentima besplatno? Prikupljanjem podataka o korisnicima. U posljednje su vrijeme izašli na vidjelo skandali u vezi s tim i često se priča o tome. Ovih dana postaje važeći nova europski zakon o zaštiti osobnih podataka. Po mom mišljenju, sve je to dim u oči koji prikriva aktivnosti prikupljanja i korištenja istih. Do nedavno, Blogspot je očajnički pokušavao saznati moj broj mobitela. Kad sam se prijavljivao na blog, s korisničkim imenom i zaporkom, obavještavao me je da je taj pristup mogla izvršiti neka druga osoba, netko tko je ukrao ključnu riječ od mene. Stoga su, za moju sigurnost, zatražili moj broj mobitela da mi pošalju poruku s kojom potvrđujem moju osobnost. Koliko brige za zaštitu moj blog; ni mama se nije toliko brinula o meni kada sam bio mali. Ali ja ti ne dajem moj broj, razumiješ! Postoji još jedna činjenica; ja jednostavno nemam mobitel. Nikada ga nisam imao.

U zadnje vrijeme su malo popustili s pritiskom; kod pristupa mi šalju e-mail u kojem mi navedu šifru koju moram umetnuti kao treći element prepoznavanja. Dodatni gubitak vremena, ali mi je ovaj postupak prihvatljiv. Eto, to je jedan od razloga zašto već mjesecima ovdje nisam ništa napisao. Nisam želio dati svoje podatke i zbog toga nisam mogao ažurirati blog. Ali s mojim strpljenjem sam uspio pobijediti u ovom sukobu i oni su se morali predati. Mala osobna pobjeda nad divom modernog svijeta i tehnologije. Sitno zadovoljstvo koje začinjava život. Za one koji ne znaju, Blogspot je vlasništvo najpopularnijeg pretraživača na mreži, kao i mnoge druge stvari, manje ili više poznate.
Kada smo već kod njega, pretraživača, s njim postoji određeni problemi, barem s moje točke gledišta. S nestankom javnog PageRanka (još uvijek je u službi, iako je postao nevidljiv) posao oko pronalaženje novih veza je postao iznimno kompliciran; kako shvatiti da li je neka stranica dobra ili ne? Među raznim parametrima na koje se oslanjam, provjeravam i to da li je stranica u Googleovoj predmemoriji. Ako nije unutra, Google je ne uzima u obzir i stoga je beskorisno trošiti vrijeme. Prije više od godinu dana shvatio sam da to baš i nije uvijek tako. Postoje mnoge stranice van memorije gospodina G, ali se pojavljuju ako pretražujete "site:domena.hr". Ovo mi je otkriće iznenadilo i prilično zbunilo. Pokušao sam shvatiti što se događa i vidjeti jesu li drugi webmasteri primijetili tu novost. Možda nisam dobro pretraživao, ali nisam pronašao niti najmanji trag ovog problema na različitim forumima.

Postao sam opsjednut provjerom prisutnosti mojih stranica u cacheu; vršim kontrolu barem jednom svaka dva mjeseca. Ali to nije dovoljno jer moram provjeriti i one koji me povezuju. Zadatak koji nikad ne stiže do kraja. Također sam otkrio jednu moju stranicu koja je prva na pretraživaču, ali se ne pojavljuje u cacheu (pretraživanje s "site:" je pozitivno). Nakon mnogobrojnih provjera i dubokog razmišljanja zaključila sam da stranice koje su davno ažurirane i one bez novih linkova u prethodnim mjesecima jednostavno nestaju iz memorije. Ako site kojem pripadaju ima određenu vrijednost, ostaju vidljive preko komande "site:", inače se ne pojavljuju ni u tom slučaju. Nadam se da ti podaci mogu biti plodni za neke od vas koji me povremeno čitate.

Besplatni blog

Za početak, svim posjetiocima želim sretnu i ugodnu Novu 2017. Osobno se nadam da će biti bolja od one protekle. Ima sam niz zdravstvenih problema. U određenim godinama ta stvar počinje imati određenu važnost i zadaje brige. Sve u svemu nije ništa bilo posebno ozbiljno, ali određena patnja je bila prisutna. Problem koji imam sa zubima se i dalje nastavlja. Što se tiče posla webmastera, radi se ali usporenim ritmom. Svako toliko mi nedostaju poticaji i dolaze do izražaja prazni intervali gdje nemam jasnu ideju o tome što i zbog čega raditi. Ponekad sam sebe uhvatim u nekorisnim aktivnostima, onako da bih ubio vrijeme i imao ispriku pred sobom samim da ipak nešto pokušavam.

Da bih podigao moral i volju za radom, odlučio sam da posjetim sajam kockarskih igara i financijskih usluga online koji se održavao u Berlinu, polovinom listopada prošle godine. Nadao sam se da ću videći novosti koje se predstavljaju i slušajući SEO eksperte koji su držali svakodnevna predavanja pronaći nove inspiracije i da će se u meni probuditi kreativnost koja u zadnje vrijeme često nedostaje. Prvi dan sam doživio neugodno iznenađenje. Otvaranje manifestacije i registracija učesnika su kasnili dobrih sat vremena. Da li je moguće da se to može dogoditi u jednoj Njemačkoj? U početku nisam poznavao nikoga, ali s vremenom sam otkrio puno simpatičnih i zabavnih ljudi. Problem je što su svi jako vezani za ono što rade i ne postoje druge teme o kojima možeš s njima razgovarati. Korist od ovog putovanja je na kraju ispala vrlo relativna. Više je vrijedio turistički dio, ovo je bilo prvi puta da sam posjeti glavni grad Njemačke, nego onaj radni. Našao sam jednog novog sponzora za forex, po savjetu mog trenutno najboljeg forex sponzora, ali za sada iskustvo koje imam s njima nije jako ohrabrujuće.

Puno nas koristi besplatne blogove da bi si osigurali veze prema našim glavnim site-ovima, onim koji nam donose profit. Bilo bi bolje imati vlastitu domenu i hosting, ali to bi koštalo. Tako se u vrijeme krize, a za većinu webmastera vremena su krizna, oslanja na besplatne solucije. Problem je što svi hostinzi nisu dobri, iz raznih razloga. Jedan je taj što se često zatvaraju. Provider vidi da ne uspijeva pokriti troškove i vaš besplatni blog sutra više ne postoji: treba pronaći novo mjesto koje će ga ugostiti. Drugi problem, sve više raširen, jeste da sistem automatski dodaje Nofollow na vaše veze. To nam se ne sviđa, ali je u krajnjem slučaju prihvatljivo. Tako imamo više različitih načina na koje smo povezani, a to se Google-u dopada; dosta njih podržavaju tu teoriju. Poneki učine tako da je naš link indirektan, preko AdFly. Prvo pogledaš reklamu, a zatim trebaš kliknuti da bi htio vidjeti željenu stranicu. Ponekad naše veze postaju dinamične i adresa s kojom smo linkani nam ništa ne govori dok je ne kliknemo.

Ovaj zadnji slučaj je prisutan kod blogov-a koje besplatno ugošćuje jimdo.com. Da nema drugih problema vezanih uz ovaj host, i ovo bi moglo ući u kategoriju različitosti. Upravo jučer sam zatvorio jedan blog ne ovom host-u. Predstavlja niz problema počevši od same prijave. Forma za prijavu je pomješana s onom za registraciju, i nije sasvim jasno koja polja treba popuniti, a koja ne. Uz to grafičko sučelje je očajno. Probao sam s raznim browserima, ali je rezultat isti. Nakon mučnog ulaska, problemi se nastavljaju, pogotovo oko umetanja slika. Postavio sam jedan članak s nekoliko fotografija i detaljno provjerio da sve radi. Popodne, valjda se radilo o instinktu, sam se ponovo povezao. Nema fotografija, a jedina koja je ostala je prikazana samo djelomično.

Nakon toga mi je dosadilo i odlučio sam pobrisati blog i račun. I za to mi je trebalo gotovo pola sata. Od onoga što nazivaju intuitivno sučelje ne postoji ništa. Jedini sistem koji vodi do rješenja je probati sve opcije. Klikneš ovdje, nije to, probaš drugo, niti u snu. Po običaju rješenje se nalazi kod zadnjeg pokušaja, kada ti već šišti para iz ušiju. Za spomenuti blog ovo je bio već treći host koji sam probao (prva dva su bila zatvorena). Sada sam na četvrtom pokušaju. Koliko se sjećam, naši stari su govorili: bez treće nema sreće. A ja sam na četvrtoj. Novo informatičko doba mijenja i stare narodne izreke.

Nevidljivi Pagerank

Uvođenje Pageranka kao mjere za popularnost site-ova je bila jedna od prijelomnih točaka u povijesti pretraživanja na Internetu. Do tada je bilo dosta jednostavno ubaciti se na najbolja mjesta u pretraživanju: dovoljno je bilo prekopirati neki site koji je bio dobro plasiran (u to vrijeme kopiranje nije bilo kažnjavano) i rezultat je bio postignut s relativno malo truda. Ali s utemeljenjem Pageranka koncept je pretrpio presudne promjene: bilo je gotovo nemoguće dobiti iste ulazne linkove koje je posjedovao iskopirani site. U ta prva vremena od uvođenja mjere popularnosti, na prvoj stranici Google-a su se mogli pronaći samo site-ovi s visokim PR. Ispod 3 se nije mogla niti sanjati prva stranica, a za jake ključne riječi je trebala često i petica, pa i šestica. Pagerank je bio najbitniji parametar, od svih onih koji su se uzimali u obzir, prema kojemu se je određivalo rangiranje. I tako su svi webmasteri počeli ozbiljno raditi na tome da dobiju što veći broj linkova. Tu počinje srž problema čije rješenje se nazire u zadnjoj Google-ovoj doskočici: od prošlog mjeseca (travanj 2016.) ovaj podatak više nije vidljiv iako i dalje postoji.

Početna ideja Google-a je bila jednostavna: što je neki site bolji, interesantniji i korisniji za korisnike, to će ga više ljudi linkati, potpuno spontano. Mreža nudi velike mogućnosti zarade i puno ljudi su investirali znatan kapital da bi stvorili site-ove koji će donositi novac. Nadati se spontanim linkovima je lijepa, ali nesigurna budućnost. Puno je sigurnije obezbijediti si linkove sami. I tako je počelo razdoblje spamanja, na primjer postanje brojnih komentara po blogovima koji su sadržavali veze prema zainteresiranoj web lokaciji. Oni koji su imali novaca, počeli su kupovati linkove i to je odjednom postao odličan posao. Prvobitna zamisao je počela gubiti smisao jer su webmasteri počeli direktno da utječu na rezultate pretrage. Na vrhu su se nalazili oni koji su bili sposobniji da nađu linkove, a ne oni koji su proizveli kvalitetan site. Gospodin G je reagirao uvođenjem penalizacija, u slučajevima kada je uspijevao otkriti nekorektna ponašanja, ali su se i webmasteri domišljali novim rješenjima. Kako je kvaliteta pretrage opadala, tako je Google bio prisiljen pridavati sve manje značenje Pagerank-u. U zadnje vrijeme, prije njegovog sakrivanja, Pagerank je ima jako mali utjecaj na rezultate, a sami rezultati su postali prilično loši i već dosta dugo vremena sami korisnici su se počeli buniti.

To je razlog zašto je Pagerank postao nevidljiv. Već par tjedan Toolbar djela kao i prije, ali za sve site-ove pokazuje PR 0. Google je službeno objavio da mjera popularnosti i dalje postoji i da utječe na rezulate, ali više nije vidljiva. Za webmastere je to komplicirani problem jer više ne znaju koji site je "dobar" a koji "loš" za dobivanje linkova. S vremenom će se izgubiti i povjesni podaci o tom parametru iako će vjerojatno biti moguće naslutiti njegovu približnu vrijednost. Scenarij za blisku budućnost jeste da će Google početi postepeno da povećava značenje ovog faktora u nadi da povrati kvalitet rezultata pretrage i povjerenje vlastitih klijenata, onih od kojih živi.

Kako će doskočiti novonastalom problemu webmajstori? Nije jednostavno previdjeti razvitak situacije, ali ja imam ideju oko smjera u kojem će se tražiti solucija. Svi oni koji kao ja vjeruju da će se Pageranku vratiti sjaj i slava, krenuti će u novu sezonu lova na veze, još nemilosrdniju nego prije. U zadnjih par godina prakticiranje ovog "sporta" je znatno umanjeno i puno njih se koncentriralo na razvoj samih stranica. Povratak na kolekcioniranje veza će biti znatno intenzivniji upravo iz razloga što se ne poznaje njihova vrijednost i biti će potrebno skupiti ih što više u nadi da se u cijeloj kolekciji nalaze i vrijedni komadi. Količina će nužno zamijeniti kakvoću, u nedostaku informacija o ovoj zadnjoj.

Zasigurno će biti i pokušaj da se rekonstruira vrijednost Pageranka na osnovamo koje je sam Google koristio. Da bi se tako nešto dostiglo biti će potrebno sakupiti podatke o milijunima site-ova i izvršiti proračune koji će trajati danima. Tko uspije dostići taj cilj, sigurno neće besplatno dijeliti rezultate mukotrpnog i skupog rada koji je uložio. Pokušati će prodati podatke što je skuplje moguće. I na kraju će opet oni bogati, koju mogu investirati u posao, pokupiti svo vrhnje. Nadajmo se da će i za nas male ponešto ostati.

Prilagodba za mobitel

Preko deset godina sam prisutan na mreži kao webmaster; slijedeće godine će ustvari biti 20 godina od kako sam se prvi puta spojio na Internet. Trenutno se osjećam lagano iscrpljen i zasićen ovim poslom. Ono što me je svih ovih godina držalo u sedlu i davalo potrebni entuzijazam je bio novac; zaraditi ga što je više moguće. Iako nisam znao što bih s njim, moje ekonomske potrebe su doista niske, to me je zabavljalo. Bio sam neka vrsta kolekcionara koji je stavljao pare na stranu, skupljao ih, kao hrčak. Uz taj glavni motiv bilo je i puno zadovoljstava u samom radu. Neopisivo je dobar osjećaj kada si za neku važnu riječ prvi na glavnoj tražilici. To je potvrđivalo moje sposobnosti, ili sreću koju sam imao, a ona nije nikada za zanemariti. Uspio sam već staviti dobru hrpicu sa strane kada su stigla teška vremena. Pojavila se jaka konkurencija, iz razloga koje sam naveo u prethodnim postovima, stigli su i oni mlađi, kreativniji, s više stimulansa. S isprikom da sam već dostigao financijski cilj, to je bila isprika za opuštanje, za sve manje vremena posvećenog mojim site-ovima, za zanemarivanje svakodnevnog informiranja i obrazovanja, dva elementa neophodno za postizanje visokih ciljeva. Jer je znanje osnova svega, a ja zadnjih godina radim na osnovu onoga što sam tada naučio, bez potrebnog truda da se redovno ažuriram.

Prije nekih pola godine, stizalo je proljeće, gospodin G mi je poslao jednu automatsku poruku s kojom me informira da neki moji site-ovi nisu prilagođeni za navigaciju preko mobitela nove generacije, onih koji više nalikuju na kompjuter koji ima i funkciju telefona. Nekako paralelno s tim je izašlo na vidjelo i istraživanje prema kojem već više od pola korisnika koristi smartphone za surfanje, umjesto tradicionalnog računala. Tako sam odlučio da prilagodim mojih par sit-ova, u nadi da će se tako poboljšati i prihod. Jako dobro mi je došla slijedeća adresa https://developers.google.com/speed/pagespeed/insights/ za provjeru rezultata mog rada. Dovoljno je u kućicu upisati adresu stranice koja se želi provjeriti i dobiju se korisne informacije o tome kako je pretraživać vidi. Ako je stranica korektno postavljena za mobitele, ocjena, koja se kreće od 1 do 100, jeste u zelenom polju. Signalizira se žutom bojom kada stranica sve u svemu nije loša, ali ima pokoji ozbiljan problem. Crvena boja je alarmantna, kao i na semaforu. U slučaju žute i crvene boje, Google smanjuje vrijednost stranice i ona nazaduje u rezultatima pretrage preko posvećenog App-a na mobitelu. U normalnoj pretrazi preko browser-a, to nema nikakvog utjecaja.

Sve moje su bile crvene. To me je uzbunilo i pokrenulo na rad. Budući i u standardnoj pretrazi nisam bio dobro plasiran, to je značilo da me preko mobitela praktično nitko ne može pronaći. Došlo je vrijeme da se prilagodi novim tehnologijama, barem optimizirajući stranice. Odati ću vam jednu stvar: nemam mobitel i nikada ga nisam posjedovao. Imam averziju prema toj stvarćici. Početni korak prema optimiziranju stranice, jeste dodati slijedeći kod:

<meta name="viewport" content="width=device-width, initial-scale=1.0">

Ako nemate toga, mobitel jednostavno prilagodi stranicu kako bi izgledala na velikom ekranu kompjutera, na svoj mali ekran. To stvara dva glavna, uobičajena problema: premala slova i premali razmak između linkova (prst je širi od prostora koji je na raspolaganju i dodiruje oba linka) i stranica najvjerojatnije završava u crvenom polju. Gornji kod prilagođava stranicu koliko je to moguće, stiščući tekst. Ako je stranica napravljena s tabelama koje nemaju fiksnu širinu i ako nema većih grafičkih elemenata, sve je u redu. Jedini je problem što danas više nitko ne kodira tako i gotovo da nema stranice koja će proći ovaj ispit. Ako koristite tabele s fiksnom širinom, fiksne blokove u CSS i veće grafičke elemente, u vidno polje mobitela će ući samo jedan dio i opet ćete biti u crvenom polju. Treba u biti prilagoditi cijelu koncepciju site, što se može napraviti na razne načine.

Na kraju cijele ove priče, prilagodio sam tri moja site-a. Na svima sam primjenio varijabilne tabele, eventuano fiksirajući odnos između raznih stupaca u postotcima. Za prilagodbu fotografija i video snimaka stvar je kompliciranija i zahtjeva korištenje javascript koda da bi se prilagodila širina uređaju na kojem su projecirane. Kod koji sam pronašao je odlično funkcionirao na svim browser-ima, osim na Internet Explorer-u 8; znam da je to stara verzija ali je ja i dalje koristim upravo da bih mogao garantirati kompatibilnost za sve korisnike, uključujući i one koji su lijeni da ažuriraju software. Nakon bezbrojnih pokušaja sam uspio riješiti problem umečući slijedeći tag kao prvi red na stranici: .
Možda će ovo nekome pomoći.

Kao što vidite, konačno sam počeo koristiti domaću tipkovnicu pa će tako svima biti lakše čitati moje postove.

Provjeriti prije upotrebe

Na Internetu se moze pronaci mnostvo informacija o svemu i svacemu, a za nas webmajstore sigurno je najzanimljiviji dio onaj vezan za promociju i poboljsanje plasmana na pretrazivacima, kako onim globalnima, tako sve vise i na onim lokalnima. Puno toga sto je napisano na ovom polju je neprovjereno i sumnjive vrijednosti. Cesto se dogadja da netko interpretira neku cinjenicu na svoj nacin, i ako je istodobno i dobar i uvjerljiv pisac, uspije svoj zakljucak proturiti kao istinu, iako s time nema nikakve veze. Koji puta se radi i o necem drugom: usmjeravanje konkurencije na krivi put. Najbolja stvar, kada je god to moguce, jeste provjeriti sami hipoteze i tek onda, na osnovu osobnog rada i spoznaja, primjeniti ih u praksi. Tako sam se i ja, pocetkom ove godine, poceo baviti istrazivanjem u vezi s teorijom "losih linkova", koja me nije u potpunosti uvjeravala.

Jedan moj site posvecen kockarskim igrama je godinama bio na prvom mjestu na hrvatskom, srpskom i bosanskom trzistu za osnovne pojmove koji se koriste kod pretrazivanja. Ovako dobru poziciju mogu zahvaliti dobrim dijelom i cinjenici da je konkurencija bila gotovo nepostojeca: trziste je relativno malo i siromasno, pa tako donosi vrlo ogranicenu zaradu, neusporedivu s onim, recimo talijanskim, francuskim ili nizozemskim. Buduci su se vlade velikih i bogatih zamalja pocele zanimati za poreze koje mogu ubrati od igraca i organizatora, postavile su zakone tako da se moze igrati samo u kockarnicama registriranim u tim zemljama, uz placanje obilnog poreza. Prihodi su se tako znatno smanjili, a providerima su postala interesantna i manja trzista, koja za sada jos nisu normirana. Prvi znak dolaska konkurencija sam vidio u ljeto prosle godine: pao sam na drugo mjesto. Padanje se nastavilo i trenutno sam negdje pri dnu prve stranice. Igraci koji su usli u utakmicu su izuzetno jaki, pa sam moga racunati samo na moju individualnu kreativnost.

Tako sam odabrao jednog konkurenta koji se nalazio ispred mene i odlucio da prema njemu stavim par pretpostavljenih losih linkova, sa site-ova za odrasle, to jeste za musku publiku – nadam se da ste shvatili na sto mislim. U prvoj turi 5 veza, koje su narasle na 14 i na kraju ukupno 22 lose veze, sve one kojima sam imao pristup. Rezultat je bio suprotan od ocekivanoga. Vec nakon prvih 5 linkova, umjesto da padne, moja zrtva se digla u plasmanu na prvo mjesto (sa trecega)!? Razmisljao sam i dosao do hipoteze da Google penalizira samo ako broj losih linkova predje odredjeni postotak od ukupnog broja veza. Cinilo mi se dosta logicno i zato sam nastavio dodavati linkove nadajuci se da cu dostici limit, ali nista se nije promjenilo. Ucinio sam veliku uslugu jednom protivniku.

Danas je gotovo nemoguce saznati broj backlinkova koji neki site prima, zato sam htio napraviti jos jedan pokus. Izabrao sam jedan drugi cilj, malo losije plasiran od prvoga; bio je na petom mjestu. Ovaj puta sam stavio sve linkove odjednom racunajuci da osim njih bi mogla negativno utjecati na poziciju i brzina dobivanja novih veza, i velika gustoca kljucne rijeci (svi linkovi su imali isti tekst). Ponovilo se! Sa petoga na drugo mjesto. I ne samo to, onaj prethodni, nakon sto sam mu skinuo lose veze da bih ciljao slijedeceg je i dalje stajao na vrhu. Udara sam glavom od zidi i neprestano si postavljao isto pitanje: zasto? Ideja (ocito je zid bio dovoljno tvrd)!

A ako su ove dvije vrste site-ova, za kockanje i odrasle, stavljene u isti kos i medjusobno linkanje nije smatrano penalizirajucim? Morao sam napraviti provjeru s nekom drugom kategorijom i tako sam izabrao financijski sektor. Ponovo su koristene iste veze i na ishod nije trebalo puno cekati. Nesretni odabranik je u samo dva tjedna jednostavno nestao iz rezultata pretrage (prije toga je bio 4.). Zakljucak se sam nametnuo: koncept bad links je korektan, ali treba uzeti u obzir i kategoriju site-ova da bi se dobio zeljeni efekt, ili izbjegao onaj nezeljeni.

Netko od vas je vec zakljucio da sam iskoristio saznanja istekla iz ovog istrazivanja i da sam iskoristio pomenute lose veze za moj osobni site, i da se trenutno nalazim na vrhu svijeta. Pogresno! Stotine puta mi je prosla ova ideja kroz mozak, ali mi je nedostajala hrabrost da je iskoristim. A sto ako sam zaboravio neki parametar koji igra kljucnu ulogu? Ili ovi ispred imaju puno veci broj backlinkova i nisim uspio doseci kriticnu masu, dok moja kreatura moze racunati na samo par desetaka linkova i ovih novih dvadesetak bi bilo gotovo 40%? Puno pitanja, malo odgovora i samo jedna fiksna tocka: moj site jos uvijek donosi po koju kunu, cak i na ovako losoj poziciji koju zauzima. Pogrijesiti bi znacilo izgubiti i taj mali prihod, gotovo jedini koji je ostao nakon puno godina slave i obilja. Strah je vrag, kazu nasi stari i imaju pravo.

Webmaster na odmoru

Od zadnjeg javljanja nije se dogodilo nista posebno sto bi bilo interesantno opisati, ali kako nase informaticko bozanstvo zahtjeva da se cesto azurira sadrzaj (znam da je pretjerano upotrijebiti rijec cesto za svakih 6 mjeseci), evo jedan post potpuno drukciji od onih uobicajenih, ali potpuno u temi. U stvari cu vam ispricati jednu pricicu. Spremni?

Jedan vrlo uspjesni webmaster, koji je posta bogat u toku niza godina svog rada, je odlucio da si uzme jednu slobodnu godinu i da oplovi svijet s jednom luksuznom jahtom koju je uzeo u najam. More i putavanja su bile njegove strasti. Njegovi site-ovi i sponzori koji su mu dobro placali da bi im slao promet, nisu se mogli zanemariti na tako dugi period i tako je na brod ukrcao i par racunala. Za izolirane djelove svijeta gdje je ima namjeru proci i gdje nije bilo veze na internet, koja mu je bila neophodna, nabavio si je satelitski telefon zadnje generacije koji je garantirao vezu na bilo kojem dijelu zemaljske kugle. Kostao je doista puno, kako telefon, tako i veza koju ce morati platiti, ali novac za njega nije bio problem.

Krenuo je sa zapadne obale Sjedinjenih Drzava, iz Kalifornije, prema zapadu. Nakon dva mjeseca navigacije njegovo raspolozenje je bilo odlicno; plasman na pretrazivacima se popravio upravo zahvaljujuci poslu koji je obavio u toku ovoga putovanja. Osjecao je novi elan, svjezi priliv energije i njegova kreativnost je bila na vrhuncu. Nalazio se na sred Tihog oceana kada ga je dostigla jedna tropska oluja koja je prevrnula njegovo plovilo. Kada je shvatio da ce taj uragan biti koban, stavio je na sebe, sto je brze mogao, pojas za spasavanje, od onih koji se automatski napuhuju u dodiru s vodom. To je bilo posljednje cega se sjecao kada se probudio na ogromnoj pjescanoj plazi. Nije mu trebalo puno da shvati da se nalazi na nekom pustom otoku.

Zivio je na otoku boreci se protiv gladi, vrucine i drugih vremenskih nepogoda, nadajuci se da ce netko ipak uspjeti da ga pronadje i da ga spasi. Nakon sto su prosla 3 mjeseca nada je postajala svakim danom sve slabija, ocaj i depresija su rasli u njegovj dusi: shvatio je da ce se njegov boravak na ovom otoku jako produziti. Tako je jedan dan odlucio da sagradi kolibu, da si na taj nacin da neku vrstu doma koji ce ga zastititi od metereoloskih neprilika i dati smisao njegovom boravku. Jedno jutro, kada se probudio u svojoj skromnoj kolibi, vidio je ispred sebe prekrasnu zenu, visoka plavusa, s pocrnjelom kozom je izgledala kao lik iz nekog filma.

Zena mu je objasnila da je i ona brodolomac i da zivi na drugoj strani ovog komada kopna uronjenog u nepregledni ocean. Trebalo im je skoro 2 sata da stignu do kolibe koju je ona konstruirala. Nista grane i palmino lisce, od cega je bila sagradjena njegova, nego metalni profili i plasticni paneli. A unutra je bilo svega: plinski stednjak, frizider prepun hrane i pica, stol sa stolicama i pravi pravcati krevet s madracom. Iza gradjevine se nalazio generator koji je proizvodio elektricnu energiju a pored njega je stajao veliki rezervoar s gorivom. Nije mogao doci sebi od cuda. Zena mu je objasnila da su to sve stvari koje je uspjela spasiti s broda na kome se nalazila u trenutku brodoloma, prije gotovo dvije godine.

On se je oprao, da bilo je i vode koju je skupljala za vrijeme kise, najeo, napio i odspava sat vremena u mrezi koja se nalazila na terasi, u ugodnoj hladovini koju su stvarale razgranate palme. Kada se je probudio, zena je stajala ispred njega u protusvjetlu zalazeceg sunca. Na sebi nije imala nista i izgledala je kao bozica. Sa senzualnim glasom mu je rekla:
- Sada ces dobiti ono sto si sigurno najvise sanjao u ova tri mjeseca kako se nalazis na otoku.
On, mucajuci od uzbudjenja:
- Ma daj, ne mogu vjerovati! Imas i vezu na internet?

Nepravda

Ljeto je proslo i stizu kraci i hladniji dani. Za puno webmastera to ce biti prilika da se vrate radu s novim entuzijazmom i da pokusaju da nadoknade izgubljeno vrijeme provedeno na plazama ili u planinama. Upotrebljeni epitet izgubljeno sigurno je pogresan; radi se da bi si moglo priustiti zabavu i odmor od rada; macka koja sama sebi grize rep, ne cini vam se? Ali sto je tu je, ili se prilagodis ili radikalno mjenjas stil zivota – malo njih poznajem koji su se odlucili za drugu opciju. Ja sam bio na dva odmora, preciznije receno jedan odmor i jedno putovanje, od po dva tjedna, ali sam isto tako i radio, nastojece osjetno smanjiti intenzitet. Baterije treba svako toliko napuniti jer bez energije se ne stize nigdje. Vrativsi se s naseg Jadranskog mora krajem kolovoza, gdje sam bio bez prenosnog racunala, nasao sam jedno neugodno iznenadjenje. Dva domain-a s kojih sam crpio puno veza su nestala s mreze; njihovi vlasnici nisu produzili registraciju. Par stotina linkova koji nedostaju i koje bi trebalo nadomjestiti je prilicno tuzna vjest, ali se dogodi i to, i to ne tako rijetko. Kako u zivotu, tako i na Internetu nije moguce naci fiksne tocke na koje se moze uvijek i sa sigurnosti osloniti. Da bih si podigao moral u takvim situacijama uvijek se sjetim pjesme iz Malog mista: moglo je i svrsit gore. Prva stvar koju sam napravio po povratku je provjera mojih polozaja kod gospodina G. Bez znacajnijih izmjena; i dalje imam puno kaznjenih stranica i ovdje zelim nesto reci o tome, s moralne tocke gledista. Po mom skromnom misljenju, a mnogi ga dijele, webmajstor je odgovoran samo za vlastiti site, za njegov sadrzaj i za vanjske veze koje su prisutne na njemu. Ako nesto od toga nije u redu, odnosno bolje receno, napravljeno je s intencijom da prevari ili zavede trazilice, vise nego opravdano je da mu se daju crne tocke, to jeste da se penalizira. Eventualno nepoznavanje tehnika koje su nedozvoljene nije opravdanje da bi se iste primjenile. Kazna je u tom slucaju eksplicitni znak da treba raditi posteno i za dobrobit Internet zajednice, a ne gledati samo vlastitu korist. Vec dugo vremena se govori da Google penalizira i u slucaju kada prema samom sajtu postoje lose vanjske veze koji ga linkaju. Nikada nisam za ozbiljno uzimao ovakve traceve, za mene su bili upravo to, jer sam drzao da vodeci svjetski pretrazivac ne moze primjeniti nesto tako, iz dubine nepravedno i neposteno. Kako su kod mene stvari isle doista lose, odlucio sam ipak da pretpostavim da bi to mogla biti istina i da obavim kakav eksperiment i utvrdim pouzdanost ovakvih informacija. Tako sam odlucio da za 2 moja lose plasirana site-a, gdje ionako nisam imao sto izgubiti, poskidam ono sto bi se moglo smatrati losim linkom. Na moje istovremeno ugodno i neugodno iznenadjenje, nakon par tjedana moje pozicije su se bitno popravile. Ugodno jer sam se popravio, neugodno jer sam dobio potvrdu da Google koristi nepravedne metode kod rangiranja. Da bih dobio potpunu potvrdu ove pretpostavke, trebao bih uciniti ono sto ovaj nacin cini nepravednim i nepostenim: linkati druge site-ove s losim linkovima da vidim da li ce izgubiti plasman. Eto tu je problem – na ovakav nacin se stimulira nekorektno ponasanje webmastera, koji imaju mogucnost da naude konkurenciji dajuci im lose veze. Zar ne bi bilo logicnije i postenije jednostvano ne uzeti u obzir takve linkove, nego ih penalizirati i izazvati na takav nacin pravi rat medju webmastorima? Kalimero bi rekao: to je prava, pravcata nepravda.

Nastavak patnje

Ne osjecam puno ekonomske probleme koji kruze Europom i svijetom i salju u depresiju tisuce dobrih i postenih ljudi. Zasluga za to je moj rad na Internetu, vise onaj u proslosti nego trenutni. Kupio sam si stan, auto je star ali se jos uvjek kotrlja i ne kvari se, a po strani sam ostavio i lijepi zavezljaj gotovine. U zadnje vrijeme prihodi su se smanjili, ali jos uvijek pomalo kapa zahvaljujuci poslu koji sam obavio u proteklim periodima. Nisam nezadovoljan s mojim ekonomskim stanjem i probleme koje imam sa site-ovima nastojim prihvatiti na lagani nacin, bez nerviranja i stresa. I to je stvar navike; prvi puta kada krene lose covjek se jako zabrine, ali poslije se pitas gdje je problem? Nisam zaradio 100 nego 30, ali i s tim dobro zivim – ne treba biti pohlepan. Nastavljam raditi kao i prije, prije svega jer mi se svidja (vazno je raditi nesto sto se voli), i nastojim ne razmisljati previse o krajnjem cilju posla, to jeste o novcima.

Jedna od mojih osnovnih aktivnosti se nastavlja bez prekida i to je pronalazenje novih backlinkova, po mogucnosti sa domain-a koje do sada nisam koristio. Prosli tjedan sam pronasao jedan novi izvor koji mi je pruzio mogucnost da dobijem stotinjak novih veza, i sto je najljepse s odredjenom vrijednoscu Pagerank-a. Imam mozda vise nadu nego instinkt da ce se backlinks zajedno s pagerank-om „vratiti“ i imati puno veci utjecaj od aktualnog. To mi se cini jedan od osnovnih nacina da se web mjesta medjusobno razlikuju. Izmjene koje su uvedene u zadnjih godinu, dvije dana mi se ne cine dobre i rezultati pretrage su se osjetno pokvarili.

Zadnju novost koju je Google uveo i za koju sam nedavno saznao jeste kaznjavanje stranica koje u gornjem dijelu imaju reklamne poruke. Malo sam se pozabavio s tim i cini mi se da koji puta penalizira i stranice koje imaju „naslovnu“ sliku vecih dimenzija. To su uveli zbog zalbi korisnika kojima se ne svidja da moraju listati stranicu da bi stigli do teme koja ih zanima. Ipak ostaje cinjenica da to nema nikakve veze sa stvarnim sadrzajem i da se radi o surogatu ne znam cega, koji stvara vjestacku i formalnu razliku medju stranicama, ne vodeci racuna o sadrzaju koji posjetioc doista trazi.

Kada stvari idu lose nastojim stati na loptu i razmisliti. Tako sam dosao da zakljucka da buduci ne uspijevam privuci posjetioce sa pretrazivaca, oni su bez ikakve sumnje daleko najbolji, treba probati dovuci druge. Jedan od nacina je preusmjeriti ih s mojih brojnih site-ova koji nemaju reklama i nista ne prodaju, a neki od njih imaju i prostojan promet, koji je u nekim slucajevima vezan za njihov dobar plasman u Google-u. Jasno je da sklonost takvih gostiju da kupe proizvod ili servis koji nema veze s onim sto su trazili nije velika, ali ipak postoji odredjeni potencijal koji pokusavam iskoristiti. Znate kako kaze nas narod: cigla po cigla i evo kuce.

Jedna druga aktivnost koja me prilicno razlikuje od ostalih webmajstora je masovno koristenje toplisti. Osnovni razlog je povecanje pagerank-a, ali pozicija pri vrhu moze garantirati i po kojeg posjetioca. Problem je sto za dobar polozaj treba poslati prilicno klikova jer je to uobicajeni nacin rangiranja toplisti. Tako sam saljem rucne klikove, a kako liste pamte IP i s istoga se moze poslati samo jedan klik, koristim i pokoji proxy sto mi omogucava da posaljem dnevno dvadesetak hitova. Moralno diskutabilan nacin, ali malo zatvorim oci i drzim se one da cilj opravdava sredstvo (ali ne pretjerano). Sve to u iscekivanju da gospodin Google azurira svoje algoritme tako da moji site-ovi budu po njegovm ukusu i da ja budem na prvoj stranici SERP-a. U medjuvremenu uzivam u plodovima mog prethodnog rada.

Gustoca rijeci s kojima smo linkani

Od pocetka ovog mjeseca, to jeste studenog 2012, objekt nase prekomjerne paznje nam je ponudio najnovije vrijednosti pageranka; treci puta u ovoj godini. Primjecujem da cesto govorim o Google-u kao personifikaciji neke realne osobe. Kada bi to doista postao mislim da ne bi zivio vise od 2, najvise 3 sata: umro bi od stucanja. Trenutno imam 81 site, od toga cak njih 16 imaju pagerank 5. Super sam zadovoljan s tim, jer to pokazuje da sam dobro radio, s jedne strane. S druge strane to se nije odrazilo na poboljsanje plasmana: pagerank u zadnjem periodu ima jako mali utjecaj na rezultate pretrazivanja. Ali ono sto je pozitivno, jeste cinjenica da mislim da sam konacno shvatio gdje je izvor svih mojih nevolja.

Sve sto sam u zadnje vrijeme poduzeo, i o cemu sam ponekad i pisao na ovom blogu, nije dalo zeljeni ishod – povecanje prometa s trazilica. Uporno sam nastavljao sa raznim pokusajima, provjerama i probama, izmjenama na site-u, ali sam i dalje uporno trazio sto drugi savjetuju i kako objasnjavaju promjene koje su se dogodile negdje u prvoj trecini godine. Ono sto sam otkrio sam u biti i prije znao, ali mi je nedostajala tocna vrijednost da bih to mogao konkretno primjeniti.

U travnju ove godine je azuriran algoritam Pande (pocinjem pomalo mrziti tu debelu i ljenu zivotinju). Radi se o dijelu globalnog algoritma koji djeluje kao filter protiv spama i koji je u toj zadnjoj reviziji dobio opciju kaznjavanja previse optimaliziranih site-ova. Postoji unutrasnja i vanjska optimalizacija. Unutrasnja se odnosi na samu stranicu i kljucne rijeci na njoj, dok je kod vanjske vazna koncentracija kljucnih rijeci koje linkaju stranicu s vanjskih site-ova. Konceptualno, stvar si objasnjavam otprilike ovako:

• Recimo da je limit gustoce na stranici 3%: ako se ide preko, automatski se dobije kazna. Google dijeli efektivni postotak s onim granicnim i tako se dobije faktor unutrasnje optimalizacije izmedju 0 i 1.
• Nalazi se slicno i koeficijent keywords-a s kojima je stranica linkana. Ako je linkana samo sa jednom kljucnom rijeci, postotak je 100%, odnosno faktor je 1. Izgleda da kada faktor prijedje iznos od 0,5 automatski site postaje penaliziran. Prije sam smatrao da je limit 70%, kao sto mozete vidjeti u nekom od prethodnih tekstova.

Uz te pojedinacne vrijednosti se gleda i ona kumulativna: zbroj ili umnozak ova dva parametra. I u tom slucaju postoji granicna vrijednost koja se ne smije preci. Koja je cifra u pitanju, nemam pojma. Moj problem su backlinkovi: imam site-ova sa gustocom od preko 90% i sada nastojim da ih razrijedim. Puno je bolje dodavati nove linkove s razlicitom kljucnom rijeci, nego preimenovati one postojece, gdje se za to ima mogucnost.

Koji puta webmaster nije siguran da li je pod kaznom ili su drugi tako dobro radili da su ga pretekli u trci prema prvoj stranici. Pomoc oko otkrivanja te tajne moze biti googleminusgoogle.com. Radi se o jednom ogranku Google-a koji ne primjenjuje Pandu, to jest ne filtrira rezultate. Ako je vasa internet rukotvorina tamo puno bolje pozicionirana nego u Goggl-u, mozete biti gotovo sigurni da imate ozbiljan problem i da vas isti taj penalizira.