Webmaster na odmoru

Od zadnjeg javljanja nije se dogodilo nista posebno sto bi bilo interesantno opisati, ali kako nase informaticko bozanstvo zahtjeva da se cesto azurira sadrzaj (znam da je pretjerano upotrijebiti rijec cesto za svakih 6 mjeseci), evo jedan post potpuno drukciji od onih uobicajenih, ali potpuno u temi. U stvari cu vam ispricati jednu pricicu. Spremni?

Jedan vrlo uspjesni webmaster, koji je posta bogat u toku niza godina svog rada, je odlucio da si uzme jednu slobodnu godinu i da oplovi svijet s jednom luksuznom jahtom koju je uzeo u najam. More i putavanja su bile njegove strasti. Njegovi site-ovi i sponzori koji su mu dobro placali da bi im slao promet, nisu se mogli zanemariti na tako dugi period i tako je na brod ukrcao i par racunala. Za izolirane djelove svijeta gdje je ima namjeru proci i gdje nije bilo veze na internet, koja mu je bila neophodna, nabavio si je satelitski telefon zadnje generacije koji je garantirao vezu na bilo kojem dijelu zemaljske kugle. Kostao je doista puno, kako telefon, tako i veza koju ce morati platiti, ali novac za njega nije bio problem.

Krenuo je sa zapadne obale Sjedinjenih Drzava, iz Kalifornije, prema zapadu. Nakon dva mjeseca navigacije njegovo raspolozenje je bilo odlicno; plasman na pretrazivacima se popravio upravo zahvaljujuci poslu koji je obavio u toku ovoga putovanja. Osjecao je novi elan, svjezi priliv energije i njegova kreativnost je bila na vrhuncu. Nalazio se na sred Tihog oceana kada ga je dostigla jedna tropska oluja koja je prevrnula njegovo plovilo. Kada je shvatio da ce taj uragan biti koban, stavio je na sebe, sto je brze mogao, pojas za spasavanje, od onih koji se automatski napuhuju u dodiru s vodom. To je bilo posljednje cega se sjecao kada se probudio na ogromnoj pjescanoj plazi. Nije mu trebalo puno da shvati da se nalazi na nekom pustom otoku.

Zivio je na otoku boreci se protiv gladi, vrucine i drugih vremenskih nepogoda, nadajuci se da ce netko ipak uspjeti da ga pronadje i da ga spasi. Nakon sto su prosla 3 mjeseca nada je postajala svakim danom sve slabija, ocaj i depresija su rasli u njegovj dusi: shvatio je da ce se njegov boravak na ovom otoku jako produziti. Tako je jedan dan odlucio da sagradi kolibu, da si na taj nacin da neku vrstu doma koji ce ga zastititi od metereoloskih neprilika i dati smisao njegovom boravku. Jedno jutro, kada se probudio u svojoj skromnoj kolibi, vidio je ispred sebe prekrasnu zenu, visoka plavusa, s pocrnjelom kozom je izgledala kao lik iz nekog filma.

Zena mu je objasnila da je i ona brodolomac i da zivi na drugoj strani ovog komada kopna uronjenog u nepregledni ocean. Trebalo im je skoro 2 sata da stignu do kolibe koju je ona konstruirala. Nista grane i palmino lisce, od cega je bila sagradjena njegova, nego metalni profili i plasticni paneli. A unutra je bilo svega: plinski stednjak, frizider prepun hrane i pica, stol sa stolicama i pravi pravcati krevet s madracom. Iza gradjevine se nalazio generator koji je proizvodio elektricnu energiju a pored njega je stajao veliki rezervoar s gorivom. Nije mogao doci sebi od cuda. Zena mu je objasnila da su to sve stvari koje je uspjela spasiti s broda na kome se nalazila u trenutku brodoloma, prije gotovo dvije godine.

On se je oprao, da bilo je i vode koju je skupljala za vrijeme kise, najeo, napio i odspava sat vremena u mrezi koja se nalazila na terasi, u ugodnoj hladovini koju su stvarale razgranate palme. Kada se je probudio, zena je stajala ispred njega u protusvjetlu zalazeceg sunca. Na sebi nije imala nista i izgledala je kao bozica. Sa senzualnim glasom mu je rekla:
- Sada ces dobiti ono sto si sigurno najvise sanjao u ova tri mjeseca kako se nalazis na otoku.
On, mucajuci od uzbudjenja:
- Ma daj, ne mogu vjerovati! Imas i vezu na internet?