Dobar plasman na Google

Google inzistira na ideji spontanog linkanja. Posjetioci vide neki site, dopadne im se, i zadivljeni njegovim sadržajem postave vezu prema njemu s, recimo, svog bloga. Lijepo kao koncept, ali određena mjesta na Internetu nitko ne želi linkati. Uzmimo za primjer ona koja se posvećena casino-ima online. Konkurencija ih po definiciji nikada neće uzimati u obzir jer su u međusobnom natjecanju. Igrači, oni kojima se site doista može svidjeti, su prvenstveno zainteresirani za igru i nemaju mrežna sredstva s kojih bi mogli dati vezu. Može se dogoditi da netko stavi kakav link u nekom forumu, ali je i to vrlo rijetko. Prema tome, ako vlasnik takvog web mjesta želi da napreduje, mora računati na težak i naporan posao. Rad treba biti vrlo inteligentan: gospodin G. mora biti uvjeren da su drugi koji linkaju, a ne sam webmaster koji se je bacio na posao da si osigura dovoljan broj vanjskih veza. Pravilo je da se način i tip linkanja što više diversificira, da bi izgledalo kao da je urađen od puno različitih osoba, to jeste da se sve dogodilo spontano.

Netko se može upitati: što to znači diversificirati? Čitajući o temi i imajući određena iskustva u toku mog dvadesetjednogodišnjeg staža kao webmaster, nastojat ću iznijeti određene stvari oko kojih treba voditi računa u procesu pribavljanja veza. Krenimo s ključnim riječima (keywords) s kojima linkamo. Ako se dobro sjećam, početkom 2012. godine Google je uveo pravilo o prihvatljivoj gustoći ključnih riječi koje linkaju određeni site. Razmišljanje je bilo otprilike ovakvo: ako puno osoba daje vezu, koristeći razne ključne riječi da bi usmjerili promet, to jeste te ključne riječi će varirati. Napravili su istraživanje prema kojima su izvukli parametre u vezi s ovom aktivnošću i tako su došli do zaključka da ne više od 50% ključnih riječi može biti isto, ako se radi o spontanim vezama. Svi oni koji su preko te vrijednosti nastoje manipulirati rezultate pretraživanje i zbog toga će biti kažnjeni. I ja sam ušao u tu grupu penaliziranih i moji brojni site-ovi su preko noći izgubili puno mjesta u plasmanu na najpoznatijoj tražilici.

Oni koji su se bavili proučavanjem Google su uspjeli brzo da otkriju gdje je trik i širenje informacije je bilo vrlo efikasno. Ja danas nastojim da držim gustoću mojih ključnih riječi na nekih 40% i tako imam određenu marginu sigurnosti. Ako se dostigne sama granica, u slučaju da se izgubi par linkova se riskira da je se prijeđe i da se zbog toga bude kažnjeni. Vezano za gustoću ključnih riječi s kojima smo linkani, vrijedi još jedno pravilo: potrebno je imati određeni postotak keywords koji koriste adresu samog site-a. To je dosta raširen način za linkanje na mreži. Iz mog iskustva, rekao bih da najmanje 5% linkova treba ući u ovu kategoriju, ali ja nastojim držati tu količinu između 10 i 15%.

Još jedan važan element je imati određeni postotak veza "nofollow", to jeste onih koje ne prenose PageRank. I ovo ulazi u prirodnost, jer je na puno blogova ova postava početna, to jeste u svaki link server automatski umeće "nofollow". Nekada nisam gubio vrijeme da bih se upisao na neko ovakvo mjesto jer sam u glavi imao samo PageRank, koji je prije puno godina bio kralj na mreži. Vremena su se promijenila i danas je potrebno imati i dosta "nofollow" vanjskih linkova, kako bi se održao privid spontanosti. Budite lukavi i uvijek je simulirajte, ako je ne možete doseći.

Tu su i drugi mali trikovi kako dodatno poboljšati poziciju. Rekao bih da je osobito korisno linkati s adresom site-a kao naslovom linka i umetnuti u tag "title" samu ključnu riječ. Da se razumijemo, ne uvijek, jer to više nije prirodno. Još je bolji ovaj pristup ako se daje veza preko neke slike. U tom slučaju koristim oba taga vezana za sliku: "title" i "alt". Još jedan mali trik jeste davati alternativne adrese site-a, kada je to moguće. Ponekad linkam "http://mojsite.hr/", a ponekad izostavim zadnju kosu crtu i tako dobijem "http://mojsite.hr". Ako je site vezan za hrvatsku, odlično je imati dosta veza s hrvatske domene ".hr".

I za kraj još jedna stvar. Imam puno besplatnih dnevnika s kojih povezujem moje glavne site-ove. Kod njih se ne brinem puno o tome gdje sam u pretrazi, ali nije loše i preko njih dobiti nešto prometa za glavno mjesto, ono koje potencijalno može donijeti neku zaradu. Analizirajući te blogove, primijetio sam da nije dovoljno imati ključnu riječ samo u linku, nego ista mora biti prisutna i na stranici. Ako je nema, ništa od plasmana; Google ne pokazuje takav blog u rezultatu pretrage. Ovo pravilo je već odavno uvedeno, ali do sada ga nisam prisvijestio jer nisam imao takav slučaj na mojim glavnim site-ovima, gdje je ključna riječ uvijek prisutna i u tekstu. Razlog ovom pravilu je da se ne događaju neugodne situacije gdje se s vanjski linkanjem uspijevalo postaviti na prvu poziciju za neke vulgarnosti neki site koji nije imao nikakve veze s tim, i tako nanijeti štetu webmasteru. Možda se sjećate da je prije nekih desetak godina, za neke ružne ključne riječi, na prvom mjestu bio blog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Nije bio jako ljubljen od svoji podanika, pa su mu se neki tako svetili.

Vrijeme prolazi

Postoje razne teorije o smislu životu. Neke su međusobno suprotstavljene. Na primjer, netko kaže da je život kratak i da se svaki njegov trenutak mora iskoristiti. Drugim riječima, toliko se toga može naučiti, pročitati ili iskusiti, da ležanje na plaži s pićem u ruci prolazi kao izgubljeno vrijeme. U tom satu mogao bih produbiti knjižnični sustav srednjovjekovne Francuske ili shvatiti uzroke izbijanja Balkanskog rata. Gledati televiziju spada u kategoriju izgubljenog vremena, uz neke iznimke. Pratiti Velikog brata je neoprostivo bacanje vremena, jer tamo niste naučili ništa, nema ništa inteligentno za vidjeti ili razumjeti. Niste ništa proizveli! U ta 3 sata možete pronaći 2 dobre veze (ako ste sretne ruke) ili napisati novi članak za neki blog, kao što je ovaj. Do prije nekoliko godina i ja sam bio sam među zagovornicima te teorije. Pažljiviji, gledajući datume s lijeve strane, mogu sami doći do zaključka da se u međuvremenu promijenila moja filozofska orijentacija. Prošlo je 16 mjeseci od posljednjeg prisustva na ovom mjestu.

Doktrina suprotna onoj prethodno izloženoj jeste da je sve što radite u stvari beskorisno, odnosno bar tako postaje u određenom trenutku. Činiti stvari koje vam se ne sviđaju, prisiljavajući se da se učine, nisu zabavne i upravo su one koje mogu biti svrstane u kategoriju izgubljenog vremena. Ovdje moramo isključiti aktivnosti neophodne za goli opstanak. Moramo zaraditi novac kako bismo osigurali bivstvovanje tijela i duše. Nažalost to je tako i ne možemo izbjeći to što nam je dosuđen od pamtivijeka. Ja sam došao do točke da je ovo ograničenje postalo nevažno: privrijedio sam potrebne financijske izvore i nemam više očajničku potrebu za njihovim akumuliranjem. Međutim, da budem iskren, ovo ograničenje da se uvijek nešto mora raditi mi je ostalo. Odrastaju nas i obrazuju tako da je teško promijeniti način razmišljanja i življenja, čak i kada postanete zrela osoba. Sada je dovoljno s ispovijedi i pokušat ću reći nešto o temi kojoj je posvećen ovaj dnevnik.

Blogspot je dio uobičajenih besplatnih usluga na mreži koje moraju pokriti troškove poslovanja i uz to ostvariti određenu dobit. Ali kako to može učiniti, ako je sve što se stavlja na raspolaganje klijentima besplatno? Prikupljanjem podataka o korisnicima. U posljednje su vrijeme izašli na vidjelo skandali u vezi s tim i često se priča o tome. Ovih dana postaje važeći nova europski zakon o zaštiti osobnih podataka. Po mom mišljenju, sve je to dim u oči koji prikriva aktivnosti prikupljanja i korištenja istih. Do nedavno, Blogspot je očajnički pokušavao saznati moj broj mobitela. Kad sam se prijavljivao na blog, s korisničkim imenom i zaporkom, obavještavao me je da je taj pristup mogla izvršiti neka druga osoba, netko tko je ukrao ključnu riječ od mene. Stoga su, za moju sigurnost, zatražili moj broj mobitela da mi pošalju poruku s kojom potvrđujem moju osobnost. Koliko brige za zaštitu moj blog; ni mama se nije toliko brinula o meni kada sam bio mali. Ali ja ti ne dajem moj broj, razumiješ! Postoji još jedna činjenica; ja jednostavno nemam mobitel. Nikada ga nisam imao.

U zadnje vrijeme su malo popustili s pritiskom; kod pristupa mi šalju e-mail u kojem mi navedu šifru koju moram umetnuti kao treći element prepoznavanja. Dodatni gubitak vremena, ali mi je ovaj postupak prihvatljiv. Eto, to je jedan od razloga zašto već mjesecima ovdje nisam ništa napisao. Nisam želio dati svoje podatke i zbog toga nisam mogao ažurirati blog. Ali s mojim strpljenjem sam uspio pobijediti u ovom sukobu i oni su se morali predati. Mala osobna pobjeda nad divom modernog svijeta i tehnologije. Sitno zadovoljstvo koje začinjava život. Za one koji ne znaju, Blogspot je vlasništvo najpopularnijeg pretraživača na mreži, kao i mnoge druge stvari, manje ili više poznate.
Kada smo već kod njega, pretraživača, s njim postoji određeni problemi, barem s moje točke gledišta. S nestankom javnog PageRanka (još uvijek je u službi, iako je postao nevidljiv) posao oko pronalaženje novih veza je postao iznimno kompliciran; kako shvatiti da li je neka stranica dobra ili ne? Među raznim parametrima na koje se oslanjam, provjeravam i to da li je stranica u Googleovoj predmemoriji. Ako nije unutra, Google je ne uzima u obzir i stoga je beskorisno trošiti vrijeme. Prije više od godinu dana shvatio sam da to baš i nije uvijek tako. Postoje mnoge stranice van memorije gospodina G, ali se pojavljuju ako pretražujete "site:domena.hr". Ovo mi je otkriće iznenadilo i prilično zbunilo. Pokušao sam shvatiti što se događa i vidjeti jesu li drugi webmasteri primijetili tu novost. Možda nisam dobro pretraživao, ali nisam pronašao niti najmanji trag ovog problema na različitim forumima.

Postao sam opsjednut provjerom prisutnosti mojih stranica u cacheu; vršim kontrolu barem jednom svaka dva mjeseca. Ali to nije dovoljno jer moram provjeriti i one koji me povezuju. Zadatak koji nikad ne stiže do kraja. Također sam otkrio jednu moju stranicu koja je prva na pretraživaču, ali se ne pojavljuje u cacheu (pretraživanje s "site:" je pozitivno). Nakon mnogobrojnih provjera i dubokog razmišljanja zaključila sam da stranice koje su davno ažurirane i one bez novih linkova u prethodnim mjesecima jednostavno nestaju iz memorije. Ako site kojem pripadaju ima određenu vrijednost, ostaju vidljive preko komande "site:", inače se ne pojavljuju ni u tom slučaju. Nadam se da ti podaci mogu biti plodni za neke od vas koji me povremeno čitate.