ponedjeljak, 19. listopada 2009.

Modeliranje Pagerank-a

Na egleski se kaze “PageRank Sculpting” i doslovno bi znacilo izrezbariti pagerank, t.j. prilagoditi ga potrebama site-a. Ma kako se moze izrezbariti jedna takva, nematerijalna stvar. U stvari ispravan hrvatski izraz bi bio modeliranje ili jos bolje oblikovanje, odnosno raspodjela pagerank-a unutar site-a. Svi mi webmasteri znamo da unutar naseg site-a ima stranica za koje drzimo da su vrlo vazne i za koje bi zeljeli da su dobro plasirane u pretrazivacima za odredjene kljucne rijeci. S druge strane postoje i takve stranice koje moraju biti prisutne zbog integriteta i cjelokupnosti site-a, ali nam nije vazno da ih nadjemo u Google-u. Ne znam tkome se rodila ova ideja, ali princip je jednostavan, prebaciti pagerank nevaznih stranica onima vaznima, za koje zelimo da budu dobro pozicionirane u rezultatima pretrage. Ma kako se moze modelirati pagerank nekog site-a?

Tehnika ovog zahvata je vrlo jednostavna i dostupna svim webmajstorima. Kljucna tocka cijele operacije je i ovaj put vec famozni, i vise puta prodiskutiran na ovim stranicama, tag „nofollow“ (izgleda da se u zadnje vrijeme ne moze bez njega ni u toalet). Manje vazne stranice se kod unutrasnjeg povezivanja stranica linkaju koristeci spomenuti tag. Na taj nacin, vazne stranice linkajuci ne prenose svoj pagerank na one nevazne i na taj nacin, teoretski, bi njima trebalo ostati vise pagerank-a. Jednostavno za shvatiti i za primijeniti, i izgleda cak i korisno u nekim slucajevima oblikovati na ovaj naci unutrasnju vrijednost stranica. Pitanje je da li ova filozofija stvarno funkcionira. Po meni ne samo da ne funkcionira, nego steti cijelom site-u. Evo mog objasnjenja gdje se nalazi greska u razmisljanju.

Tko dobro poznaje formulu za racunanje pagerank-a, mozete je naci i u prvim clancima na ovom blogu, zna da stranica koja linka druge stranice raspodjeljuje svoj pagerank, smanjen za odredjeni prigusujuci faktor koji nema veze u trenutnom razmatranju, tim stranicama u funkciji broja linkova koji se nalaze na samoj stranici. Sto se vise linkova nalazi na stranici, to ona prenosi drugima manji pagerank. Pronalazaci tehnike oblikovanja su se zbunili, zbog nedovoljnog razmisljanja oko formule i njenog koncepta, i rekli si: umecuci tag nofolllow na neke linkove, oni nece biti uzeti u obzir i tako ce se pagerank raspodjeliti na manji broj stranice i automatski ce na taj nacin biti veci. Ovdje se nalazi konceptualna greska: broj linkova na stranici Google koristi kao vjerovatonost da neki od linkova bude kliknut od korisnika stranice. Posjetioci ne vide tag nofollow, a i da ga vide ne bi ih vjerovatno bilo briga za njega, prema tome vjerovatnost da neki link bude kliknut ni u kom slucaju ne ovisi o primjeni nofollow taga i prema tome isti nema utjecaja na povecanje ranka koji sama stranica prenosi.

Moj zakljucak je i malo siri: ne samo da nema koristi od primjene ove tehnike, nego se jako steti i onim vaznim stranicama koje zelimo istaci u pretrazivacima. Stranice koje su linkane sa nofollow gube pagerank i nemaju vise sto prenijeti vaznim stranicama. S drugim rijecima, sam site „crpi“ manje pagerank-a sa vanjskih stranica koje ga linkaju. Svima onima koji ne dijele moje razmisljanje i moj konacni zakljucak mogu samo reci da probaju i vide sami (ja nisam nikada ni pozelio da probam, jer sam siguran da imam pravo). Dobra strana je bar to sto Google priznaje ovu tehniku kao legitimnu i nece vas zbog toga penalizirati: radi se o javnim izjavama zaposlenih u Google-u koje mozete naci na raznim posvecenim forumima i blogovima.