U prolazu

Intelektualni rad je naporna stvar. Sjećam se mog profesora iz filozofije koji je govorio kako se u jednoj noći intenzivnog razmišljanja može izgubiti i 5 kilograma težine. Evo jedna nova i efikasna dijeta. Ali korištenje mozga izaziva umor, od kojega ponekad mogu boljeti i fizički dijelovi tijela. Prema tome, nakon što si pročitao sve članke i znatno se umorio, red je da se prijeđe na nešto lakše, manje obvezatno. Drugi slučaj je da si ovdje završio slučajno; recimo tražeći neki neobični izraz koji se slučajno ovdje nalazi. Ali te u stvari tema bloga uopće ne interesira. Budući da si u prolazu, ako si otvorio u isti prozor, nastavi sa sljedećim ponudama koje sam osobno izabrao.


Autor je počeo s naslovom "Prasak" koji je sadržan u adresi
http://prasak.canalblog.com/, pa mu je kod pisanja naslova došla ideja za "Veliki prasak"; grafički simbol profila odgovara toj fazi. Ali kada je popunjavao profil je konačno završio na izrazu "Veliki prasac". Da ne bi bio previše vulgaran, zamijenio je riječi među sobom. A ako se ovo zadnje čita po engleski, opet se dođe na ono što prasne (prema tome – oprez). Sve je prilično siromašno, kao količina, ali su teme interesantne, one društveno angažirane. Vrijedi vašeg truda i pola sata nerada.

Kako je mreža globalna stvar i nitko je ne posjeduje, interesantno je svako toliko pogledati što drugi rade, pa i van naše zemlje. Uzmite u obzir Poljake na http://specjalny.najlepsze.net/ koji su zajedno stavili specijalno i najljepše. Jednostavno mora biti dobro. Razmatrajući pomalo jezičnu problematiku, to jeste koliko netko tko govori hrvatski uspijeva razumjeti poljski, otkrio sam da njihovo najljepše u stvari odgovara našem najbolje. Ah, da! Radi se o nekoj toplisti u kojoj ćete uz poljske siteove, naći i neke na hrvatskom, a isto tako i na talijanskom jeziku. Sve sliči na neku musaku; izmiješano bez da se shvaća kuda se ide, ali se na kraju ipak negdje stigne. Ovu zadnju rečenicu bi mogao iskoristiti negdje kao slogan.

Memorija me u zadnje vrijeme ne služi baš najbolje. Možda su u pitanju godine. Kažu da je dobro jesti puno ribe i morskih proizvoda koji sadrže omega 3. Taj sastojak navodno povećava kapacitet pamćenja i brzinu pristupa pojedinim segmentima našeg tvrdog diska, onoga koji se nalazi u glavi. Primijetio bih da u stvari uopće nije tvrd. Sada sam se sjetio da sam htio reći da se ne sjećam kako sam naleti na kockarnice, ali sam ga spremio u rubriku i tako se na kraju našao umetnut na ovoj stranici. Uvijek me je fascinirao svijet kocke. Strastveni igrači koji ponekad riskiraju i vlastitu imovinu i egzistenciju, stavljajući na jedan broj, ili jedan događaj cijeli imetak: sve ili ništa.

Da budem iskren, i ja sam par puta zaigrao. Moj sistem je jednostavan: uzmem određenu količinu novaca, računam da sam to već izgubio i krenem s kockanjem. U živo ili online. Jednostavno se zabavljam, smišljajući razne sisteme igre, onako ad hoc, u trenutku i prema inspiraciji. Probam progresivno povećavati ulog na broj koji puno kasni kod ruleta, ili pritisnem dugme slota 4 puta s malim ulogom i ako ništa nisam dobio, peti puta poduplam ulog. Igrajući u živo oprobao sam i razne egzoterične metode, na primjer zen. Neposredno prije bacanja kuglice ispraznim glavu i pokušam "osjetiti" na kojem broju će se kuglica zaustaviti. Nećete vjerovati, ali 2, 3 puta mi je i uspjelo. Jedan prijatelj kaže da je to čista slučajnost jer igrajući 100 puta, po računu vjerojatnosti se par puta i pogodi. Možda on ima i pravo, ali se ja ovako dobro opustim i zabavim, a gubitak nikada ne ide preko 100 kuna. Kažem si da sam potrošio isto kao da sam otišao na neki fast food s pivom. Prednost je da se s ovom metodom ne deblja.

Nema ni pola sata da sam sjeo i počeo pisati, a već sam ispunio jednu stranicu u word procesoru. Očito je danas dobar i kreativan dan, a inspiracija je na visokom nivou. Možda je zasluga proljeća koje je konačno stiglo i u atmosferi se nalazi puno negativnih iona koji pozitivno utječu na raspoloženje. Čista kontradikcija, ali je možda upravo to razlog što djeluje. Kraj. Bar u ovom kreativnom naletu.

Prijateljstva se rađaju tamo gdje se najmanje očekuje. Putovanje u Myanmar opisano na http://www.birmania.altervista.org/myanmar/ je donijelo intenzivno poznanstvo i prijateljstvo s lokalnim čovjekom koji mi je bio vodič i s kojim sam proveo 15 dana na putu. Dijelili smo dobro i loše, a najviše pivu, ali isto tako i iznenađujuće dobro vino koje tamo proizvode po uputstvima i pod kontrolom Nijemaca. Da ja nisam bio tamo sa suprugom, sigurno bi bili podijelili i kakvu djevojku, modernu zaručnicu, kako ih on naziva. Koristim priliku da s ovih stranica uputim veliki pozdrav Điđiju i da mu saopćim da ćemo se uskoro ponovo vidjeti. Normalno da ne govori hrvatski, ali uz pomoć elektronskih prevodilaca uspije uvijek shvatiti ono što mu želim reći.

Na početku smo 2018. godine. Prije 11 godina sam pokrenuo ovaj blog, s velikim entuzijazmom i željom da dio onoga što naučim prenesem i drugima. Bez pretjerivanja, da se razumijemo. Dati konkurenciji najbolje informacije o tome kako poboljšati rad nije najinteligentnija stvar za onoga tko piše. Ja jesam altruista i drago mi je pomoći drugima, ali unutar određenih granica. Raditi protiv samog sebe ne spada u domenu altruizma, nego u onu gluposti. Sada sam dostigao i koju godinu mudrosti, kako mi se sviđa izraziti. Proveo sam tisuće satova pred računalom u nastojanju da što bolje plasiram moje site-ove na pretraživačima. Odmah na samom početku moje karijere, shvatio sam da su posjetioci koji su tako došli do mene oni najbolji. Rezultati su varirali s vremenom. U nekim periodima sam bio neprikosnoveni junak weba, a u drugim me nije nigdje bilo. Padao sam u depresiju kada bi stvari loše išle i to je bio negativni dio posla. S vremenom sam naučio da držim određeno rastojanje prema mom hobiju: puno potencijalnih problema koje vidimo se nikada ne ostvare i glupo je brinuti se za nešto što se nije dogodilo. Onaj pozitivni dio, euforija kada stvari idu na najbolji način, sam i dan danas zadržao, ali u malo manjoj mjeri nego na startu. Neka mi je sa srećom i ova godina.