Ovaj svijet ide u smjeru koji me počinje ozbiljno zabrinjavati. Stvar je počela s pandemijom. Ograničavanje sloboda u cijelom svijetu, takozvani lock-down, ograničavanje prava na kretanje i putovanje, policijski sat, uvođenje obveze cijepljenja u nekim zemljama, lov na osobe koje se ne žele cijepiti, proglašenje izvanrednog stanja... Nakon toga, od prethodnog ljeta 2021. u cijelom svijetu počinje bum cijena plina i energije općenito, praćen porastom inflacije. Začudo, središnje banke ne podižu kamatne stope: nikada nisu bile tako daleko od stope inflacije. Zvuči vrlo čudno! Na kraju, ali ne sasvim, stiže i Ukrajina. Nadmetanje između Rusije i NATO-a, kojim zapovijedaju Sjedinjene Države. Izjavljujem da nisam ni proruski ni proamerički nastrojen. Ja sam za mir u cijelom svijetu i za sve ljude. I tu se vodi politička igra koja na globalnoj razini stvara tjeskobu i strah građana. Tako će biti spremni odreći se drugih sloboda radi veće sigurnosti, ali prije toga se mora stvoriti nesigurnost. Ponekad imam osjećaj da se vraćamo u doba ropstva.
Autor je počeo s naslovom "Prasak" koji je sadržan u adresi
http://prasak.canalblog.com/, pa mu je kod pisanja naslova došla ideja za "Veliki prasak"; grafički simbol profila odgovara toj fazi. Ali kada je popunjavao profil je konačno završio na izrazu "Veliki prasac". Da ne bi bio previše vulgaran, zamijenio je riječi među sobom. A ako se ovo zadnje čita po engleski, opet se dođe na ono što prasne (prema tome – oprez). Sve je prilično siromašno, kao količina, ali su teme interesantne, one društveno angažirane. Vrijedi vašeg truda i pola sata nerada.
Kako je mreža globalna stvar i nitko je ne posjeduje, interesantno je svako toliko pogledati što drugi rade, pa i van naše zemlje. Uzmite u obzir Poljake na http://specjalny.najlepsze.net/ koji su zajedno stavili specijalno i najljepše. Jednostavno mora biti dobro. Razmatrajući pomalo jezičnu problematiku, to jeste koliko netko tko govori hrvatski uspijeva razumjeti poljski, otkrio sam da njihovo najljepše u stvari odgovara našem najbolje. Ah, da! Radi se o nekoj toplisti u kojoj ćete uz poljske siteove, naći i neke na hrvatskom, a isto tako i na talijanskom jeziku. Sve sliči na neku musaku; izmiješano bez da se shvaća kuda se ide, ali se na kraju ipak negdje stigne. Ovu zadnju rečenicu bi mogao iskoristiti negdje kao slogan.
Memorija me u zadnje vrijeme ne služi baš najbolje. Možda su u pitanju godine. Kažu da je dobro jesti puno ribe i morskih proizvoda koji sadrže omega 3. Taj sastojak navodno povećava kapacitet pamćenja i brzinu pristupa pojedinim segmentima našeg tvrdog diska, onoga koji se nalazi u glavi. Primijetio bih da u stvari uopće nije tvrd. Sada sam se sjetio da sam htio reći da se ne sjećam kako sam naleti na kockarnice, ali sam ga spremio u rubriku i tako se na kraju našao umetnut na ovoj stranici. Uvijek me je fascinirao svijet kocke. Strastveni igrači koji ponekad riskiraju i vlastitu imovinu i egzistenciju, stavljajući na jedan broj, ili jedan događaj cijeli imetak: sve ili ništa.
Da budem iskren, i ja sam par puta zaigrao. Moj sistem je jednostavan: uzmem određenu količinu novaca, računam da sam to već izgubio i krenem s kockanjem. U živo ili online. Jednostavno se zabavljam, smišljajući razne sisteme igre, onako ad hoc, u trenutku i prema inspiraciji. Probam progresivno povećavati ulog na broj koji puno kasni kod ruleta, ili pritisnem dugme slota 4 puta s malim ulogom i ako ništa nisam dobio, peti puta poduplam ulog. Igrajući u živo oprobao sam i razne egzoterične metode, na primjer zen. Neposredno prije bacanja kuglice ispraznim glavu i pokušam "osjetiti" na kojem broju će se kuglica zaustaviti. Nećete vjerovati, ali 2, 3 puta mi je i uspjelo. Jedan prijatelj kaže da je to čista slučajnost jer igrajući 100 puta, po računu vjerojatnosti se par puta i pogodi. Možda on ima i pravo, ali se ja ovako dobro opustim i zabavim, a gubitak nikada ne ide preko 100 kuna. Kažem si da sam potrošio isto kao da sam otišao na neki fast food s pivom. Prednost je da se s ovom metodom ne deblja.
Nema ni pola sata da sam sjeo i počeo pisati, a već sam ispunio jednu stranicu u word procesoru. Očito je danas dobar i kreativan dan, a inspiracija je na visokom nivou. Možda je zasluga proljeća koje je konačno stiglo i u atmosferi se nalazi puno negativnih iona koji pozitivno utječu na raspoloženje. Čista kontradikcija, ali je možda upravo to razlog što djeluje. Kraj. Bar u ovom kreativnom naletu.
Na početku smo 2018. godine. Prije 11 godina sam pokrenuo ovaj blog, s velikim entuzijazmom i željom da dio onoga što naučim prenesem i drugima. Bez pretjerivanja, da se razumijemo. Dati konkurenciji najbolje informacije o tome kako poboljšati rad nije najinteligentnija stvar za onoga tko piše. Ja jesam altruista i drago mi je pomoći drugima, ali unutar određenih granica. Raditi protiv samog sebe ne spada u domenu altruizma, nego u onu gluposti. Sada sam dostigao i koju godinu mudrosti, kako mi se sviđa izraziti. Proveo sam tisuće satova pred računalom u nastojanju da što bolje plasiram moje site-ove na pretraživačima. Odmah na samom početku moje karijere, shvatio sam da su posjetioci koji su tako došli do mene oni najbolji. Rezultati su varirali s vremenom. U nekim periodima sam bio neprikosnoveni junak weba, a u drugim me nije nigdje bilo. Padao sam u depresiju kada bi stvari loše išle i to je bio negativni dio posla. S vremenom sam naučio da držim određeno rastojanje prema mom hobiju: puno potencijalnih problema koje vidimo se nikada ne ostvare i glupo je brinuti se za nešto što se nije dogodilo. Onaj pozitivni dio, euforija kada stvari idu na najbolji način, sam i dan danas zadržao, ali u malo manjoj mjeri nego na startu. Neka mi je sa srećom i ova godina.