Na početku smo ljeta i prilično je toplo. Tako je moja šetnja do radnog mjesta uvjetovana traženjem hlada po putu. Dok sam u pokretu, moj mozak funkcionira bolje, tako da u pola sata hoda razmislim o tome što treba uraditi u uredu, kakvi su planovi za druge dane, ponekad mi u glavi prođe i kakva misao o politici ili sportu. Danas mi se je vrtio film iz proteklih mjesec dana gdje je glavna aktivnost bila vezana za samo preseljenje. U tom periodu sam kupio novi stan i prodao stari. U stvari je to već bilo sređeno i dogovoreno prije, ali je trebalo potpisati ugovore, platiti kupljeni stan i dobiti novac za onaj prodani. Puno administracije i birokracije. Plati posredničku agenciju, pa zatim porez na kupoprodaju, a i javni bilježnik je tražio svoj dio. Činilo mi se da samo ispunjavam čekove i vršim prijenos novca s mog bankovnog računa na račune drugih subjekata transakcije. Onda je došao fizički dio posla. Treba spakirati stari iz starog stana, naći nekoga tko će ti ih preseliti i na kraju sve to srediti u novom apartmanu. Kako smo kupili praktično namješten stan, osim dnevnog boravka, gotovo da i nismo kupovali nikakav namještaj, što je znatno olakšalo već prilično tešku situaciju. Na kraju je sve prošlo kako treba i zadovoljan sam izborom moje supruge. Za sve ovo je ona kriva. Meni nikada ne bi palo na pamet da se preselim.
Za cijelo to vrijeme, posao webmastera se je praktično zaustavio, ostao u nekom latentnom stanju. Često sam s grižnjom savjesti razmišljao kako je taj neradni period predugačak i kako bih nešto morao uraditi, ali se nisam uspijevao uvjeriti da se pokrenem. I ono malo slobodnog vremena što sam mogao posvetiti radu, na kraju nisam iskoristio. Dani su uvijek bilu prepuni raznih događaja da bih uvečer klonuo od umora i najveća aktivnost koju sam mogao podnijeti je bila gledanje televizora. Često sam samo zurio u ekran bez da sam doista bio svjestan što se na njemu događa. Prva dva tjedan nakon preseljenja sam bio bez Internet veze, pa je to dodatno utjecalo na moju neaktivnost. Kažu da nema života bez WiFi-ja.
Zadnjih tjedan dana si mi povezali kabel (prije sam imao običan ADSL), nakon čega sam se konačno probudio i počeo se brinuti o mom web poslu. Najveći radovi u apartmanu su dovršeni, pa sam se uspio opustiti i počeo analizirati ono što bi trebalo uraditi na Internetu. Prvo sam pogledao kako sam pozicioniran na tražilicama. To kontroliram jednom mjesečno, pa mogu lako usporediti s prethodnim stanjem i vidjeti da li se stvari pogoršavaju ili poboljšavaju. Već dugi niz mjeseci sam u stagnaciji. Ono što me dodatno brine, da za određene ključne riječ u plasmanu nije izlistana glavna, index stranica, nego neka unutrašnja stranica koja nema puno veze sa samom temom. Uz to sam već odavno primijetio da je puno mojih site-ova kopirano od drugih webmastera, pogotovo početna stranica. Nakon dužeg mozganja, napravio sam plan i krenuo u akciju. Koncentrirao sam se na početne stranice. Neke sam napisao potpuno nove, mijenjajući u potpunosti tekst, drugima sam promijenio nekoliko paragrafa, a najmanji posao je bio ažurirati one koje su preostale. Jednostavno bih dodao novi paragraf na kraj stranice, ili ga umetnuo negdje u sredini. Tako sam si uštedio dosta sati rada, a tako diverzificirani posao će mi omogućiti da vidim koji je pravi put kojim treba krenuti. Neophodno mi je da vidim neki napredak, da bih dobio poticaj za daljnji rad.